ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 462
Mislimo, da najispravnije postupamo, odlučimo li se za »traiectus szvibozensis«, pa otale da onda nizvodno Dravom povučemo sjevernu graničnu crtu do vile Ivank. Prema tome je granica grada Varaždina s istočne strane započinjala nešto sjeverno od Žabnika na Dravi, te se je spuštala na Plitvicu istočno od Bartolovca i Zbelave; rijekom je kretala na zapad do ušća Blizne, pa njome do ceste Varaždin —Varaždinske Toplice, a da zatim ovdje započinje omeđivanjem gradskog teritorija s njegove južne strane. Istu je cestu zamalo napustila, krenuvši jugozapadno do ceste Remetinec-Varaždin, pa po njoj sve do Biškupca, gdje je prelazila na cestu Biškupec —Varaždin, pa zapadno na cestu Jalkovec —Varaždiin i njome do potoka Bzenice. Tim potokom dalje do njegova izvora, koji je krajnja točka južne i početna zapadne gradske granice. Nastavljajući se put sjevera, prelazila je Plitvicu, dolazila do Vidovca na cestu Varaždin —Vidovec —Maruševec do Nove vesi, a još je sjevernije sjekla cestu Varaždin —Petrijanec i dolazila do gradskog pristaništa na Dravi. Sjeverna je granična linija od tog Svibovečkog prijelaza išla do mjesta, gdje smo započeli omeđivanje gradskog teritorija, do posjeda Ivank. Ucrtamo li tok granica prema takozvanoj Andrijinoj ispravi na kartu, ona bi izgledala ovako, kako nam to donosi naš »prilog 1.« Dosadašnja analiza i komparacija teksta Beline isprave s takozvanom Andrijinom uvelike nam je pobudila sumnju, da ovu posljednju moramo smatrati i materijalnim falsifikatom. Upravo učinjenom rekonstrukcijom zemljišnih granica prema takozvanoj Andrijinoj varaždinskoj ispravi otvara nam se još jedna Veoma važna mogućnost naučne provjere tog falsifikata. Da bismo mogli, naime, riješiti, u kakve falsifikate nam valja ubrojiti Andrijinu ispravu, da li samo u formalne ili u grube, materijalne sada kada smo izrazili sumnju na temelju više indicija, da je ta isprava ne samo formalni, već i materijalni falsifikat, i kada smo utvrdili tok granica zemljišnog teritorija grada Varaždina, kako ga donosi takozvani Andrijin privilegij, potrebno nam je upravo do kraja sadržajno razraditi ovu zemljišnu problematiku. Utvrdimo li naime, da su zaista zemlje unutar tih granica varoške, otpada u svom najvećem dijelu sumnja u materijalni falsifikat dokumenta. Isto tako, ako nađemo protivno, da unutar baš takvih granica ima zemalja, koje početkom XIII. stoljeća nisu pripadale gradu Varaždinu, van svake je sumnje, da je rečena isprava grubi falsifikat. Tu će trebati da učinimo ono, što nitko nije učinio u proučavanju ovoga pitanja. Koristiti, naime, svu izvornu građu, koja bi nam bila u stanju rekonstruirati makar otprilike zemljoposjedničku strukturu okolice ovoga naselja »hospites« od časa njihova naseIjivanja, pak do dobivanja svog privilegija, po kojem im je naselje po— 462 —
