ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 449
strane gledišta takovo ih je paleografsko-diplomatičko promatranje nužno i dovodilo do konstatacije, da je Varaždinska isprava Andrije II. iz 1209. godine pisarski, formalni falsifikat. Da bi se moglo utvrditi, da li je ova isprava i grubi materijalni falsifikat, nužno je neminovno izvršiti jednu široko zasnovanu naučnu sadržajnu analizu isprave, uporediti taj njezin tekst s tekstom originalnog privilegija mladog kralja Bele iz 1220. godine, kojem nitko nije osporio izvornost, 5 te napokon uzeti u obzir svu ostalu postojeću izvornu građu, koja bi iole mogla ili potvrditi ili odbaciti tezu o materijalnom falsifikatu toga privilegija. Isti naučni postupak mogao bi nam objasniti i vremensku problematiku glede nastanka ove isprave, a svakako nam objasniti i činjenicu, tko je dao Varaždinu i kada privilegij slobodnog kraljevskog grada. U našem rješavanju pitanja ispravnosti takozvane Andrijine varaždinske isprave iz 1209. godine služimo se upravo rečenom metodom potpunog korištenja svim izvorima, zatim sadržajnom analizom i napokon komparacijom u svakom pogledu. Analizirajmo najprije sadržajno tekst današnje takozvane Andrijine isprave iz 1209. godine, jednako i Beline iz 1220., pa istovremeno komparirajmo njihov sadržaj, te izvedimo na temelju toga zaključke. 1209 A Quod cornes uel suus comes curialis non habeant potestatem eos iudicandi, sed in(ter e)os quemcumque uolunt indicem constituant, quem rihtardum soient appellare. 1 1220 A Quod comes uel suus comes curialis non habeant potestatem eos iudicandi sed inter eos quemcumque uolunt iudicem constituant quem rihtardum soient appellare Si quis extraneus cum burgensibus eiusdem uille litigium commouerit, curialis comes 5 — Osim Madjara Pleidella, koji to zaključuje na temelju toga, što se u Belinu privilegiju spominje Andrijin, a taj je falsifikat. I stoga, što se taj Belin iz 1220. ne spominje u narednom Belinom iz 1242., jer Pleidell smatra, da bi svakako Varaždinci 1242. godine naveli kralju Beli, ili da bi njegovoj kancelariji bilo poznato, da je upravo on, kao mladi kralj, već tome građu dao privilegij slobodnog kraljevskog grada. Pleidell kao da ne shvaća, da Belina isprava iz 1220. ne govori o ovoj Andrijinoj danas sačuvanoj ispravi falsifikatu, već da je tu riječ o onoj, koja je izgorjela, kako ćemo vidjeti tokom ove naše rasprave. Glede onog drugog treba reći, da se češće u jednoj od daljih isprava ne spominju sve prethodne, već upravo najčešće samo ona posljednja. A ta Belina iz 1242. spominje varaždinski privilegij kralja Kolomana, što baš Pleidell posve krivo uzima kao prilog svojoj tvrdnji o falsifikatu i Beline isprave iz 1220. godine. Pleidell je tako stvari postavio u raspravi »A .magyar vârostorténet elsö fejeaete«, izašloj u »Szazadoku« LXVIlI, Budimpešta 1934, str. 14.
