ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 447

PITANJE AUTENTIČNOSTI TAKOZVANOG ANDRIJINOG VARAŽDINSKOG PRIVILEGIJA IZ 1209. GODINE Mirko Androić Poznato je, da je Varaždin prvi od gradova srednjovjekovne Slavonije stekao privilegij slobodnog i kraljevskog grada. Upravo zato je i važno riješiti pitanje ispravnosti takozvane Andrijine varaždinske isprave iz 1209. godine. Odmah na početku nam je reći, da se ovim našim radom taj problem ne pojavljuje i ne pokušava riješiti prvi put. Već je Šišić u »Diplomatičkom zborniku« svezak III. označio Andrijinu ispravu iz 1209. godine kao sumnjivu, upozoravajući na komparaciju s onom Belinom iz 1220. godine.

1 U svom »Priručniku« ponovno je Šišić spominje među »odabranim falsifikatima« navodeći, da je »načinjena prema originalnom prijepisu«, te da je »klasični primjer« prve grupe falsifikata, gdje idu one isprave, koje je falsifikator učinio prema vjerodostojnim ispravama.

2 Te Šišićeve primjedbe potpuno je usvojio i Szentpétery Imre, obradivši je s diplomatičkog gledišta.

3 Tanodi je posljednji, koji je izvršio potpunu i opširnu diplomatičkopaleografsku analizu te isprave, pokušavajući ući i u sadržajnu, i to u svojoj raspravi »Ispravnost varaždinske darovnice iz godine 1209.«

4 Promotrivši ispravu Andrije II. iz 1209. godine s diplomatičkog i paleografskog gledišta, Tanodi naglašava, da protiv izvornosti te isprave 1 — Smičiklas, Codex diplomaticus III, str. 31 (citiram: CD). 2 — Sišić, Priručnik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914, str. 631. 3 — Szentpetery Imre, Az Arpad-hâzi kirâlyok okleveleinek kritikai jegyzeke sv. I. 1—3, gdje je obradio s diplomatičkog stajališta sve isprave Arpađovića od kralja Stjepana do 1270. godine. Nigdje pisac nije ulazio u historijsko-sadržajnu analizu teksta dokumenata. 4 — Časopis za hrvatsku povijest (citiram: C H P), knjiga I, svezak 4, str. 289—315. I kasnije su se naši historičari susretali s problemom te isprave. Evo, što nam Kostrenčić u posljedje vrijeme o njoj kaže: »Iz prve polovine XIII. stoljeća sačuvao se niz kraljevskih privilegija, po kojima se »gosti« izuzimaju ispod županske vlasti, a njihove organizacione jedinice podređuju neposredno kralju ili banu. Tako »gosti« grada Varaždina — prema nedovoljno pouzdanoj ispravi — primaju već 1209. od Andrije II. naročite slobode, a s potpunom sigurnošću može se to utvrditi za godinu 1220.« Historija naroda Jugoslavije I. Zagreb 1953, str. 687). — 447 —