ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 430
Od 1875. dalje sistem je pismare Unutarnjeg odjela stalan; mijenjaju se doduše značenja pojedinih oznaka, ali je princip ostao isti. Predmeti su razvrstavani u razdjele, a svaki razdjel ima podoznake, koje se i dalje nazivaju svesci, a i oni se mogu dalje dijeliti. Sada se signiranje obavlja tako, da se na spisu u rubrici »svezak« (u donjem lijevom uglu na prvoj stranici) stavlja najprije oznaka (razdjel) pa onda, odijeljeno vodoravnom crticom, podoznaka (svezak). Kod unutarnjeg odjela razdjel se označavao rimskim brojem, a podoznaka arapskim. To je do 1873. bilo samo svez. I. do VI., a od 1875. dalje 1-1, 1-2,... XIV-15. Dakle, svaka oznaka ima podoznake, koje teku od jedan dalje. Neke od tih podoznaka dijele se i dalje, a to se onda obilježavalo slovima, kao na pr.: VIII-2 A, VIII-2 B, ... VIII-2 L, i t. d. U tim uvjetima imao je razdjel funkciju signature, pa je postalo obavezno njegovo označivanje. U decembru 1897. podnio je Mile Paulić ravnatelj pomoćnih ureda Zemaljske vlade na odobrenje svoj prijedlog o reorganizaciji pismare i izmjeni osnove pismare, te je predložio da se ukine registraturni period. On kaže: »Ovaj sistem napustile su jur sve velike registrature jer ne odgovara svrsi, a još manje zahtjevima, koji se danas od dobro uređene registrature očekuju« 50 ) Jedan od razloga za ukidanje registraturnog perioda bio je i posao pismare nazvan prioriranje. Prioriranje ili »oblaganje spisa« nazivan je rad, kad sa novim spisima trebalo priključiti predspise istog predmeta, a koji su predspisi već bili odloženi u registraturi, dakle, koji potječu iz ranijih registraturnih godina. Paulić to izričito spominje: »Ovo trogodišnje rasporedanje spisah po pismari, zavesti će nedvojbeno mlada i neuvježbana činovnika ili prioranta, da će on, priorirajuć spis, vaditi predspise samo od onih triju godina, koje su mu pri ruci, ne znajuć da predmet, koga priorirati imade, teče već deset, a možda i više godina«. 51 ) Još kod Hrvatsko-slavonskog namjesnistva propisan je postupak prioriranja, a kod Zemaljske vlade bio je kontinuirano u primjeni. Prema jednom izvještaju ravnatelja pomoćnih ureda Zemaljske vlade, u jednom tjednu 1899. g. priorirano je, samo za X. odsjek, 940 spisa. 5 *) Ukidanjem registraturne godine težilo se, da se pojednostavni posao, da se izbjegne prioriranje, te da se postigne potpuno jedinstvo svakog predmeta od početka do završetka, i da se tako odloži u pismari. Paulić prigovara registrativnom periodu i kaže: »Napustiti se mora dakle sistem trogodišnjeg rasporedanja i rukovođnja registrature i nastojati, da se ista na okupu uzdrži,' ter da spisi ne budu raštrkani po raznih godištah i oznakah, kao što to sada biva, već da predmet o kome je rasprava u tečaju, do njegovoga konačnoga rješenja skupa i u jednom spisovniku nerazdruživ ostane«. 53 ) 50 DAZgb, PrZV ŠV. 1—2, br. 7468—1897. 51) IStO. 52) DAZgb, PrZV sv. 1—2/1897. k. br. 7568/1897., br. 698—1899. 53) DAZgb, PrZV, sv. 1—2, br. 7468—1897. od 4. XII. 1897. — 430 —
