ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 34

čiti da se simptomi mogu svesti na kakav revolucio(na)rni poziv ili na poticanje Antante, ovamo bezodvlačno izvjesti i da shodna odrede glede uzapćenja možda nađenih revolucionarnih poziva, letaka ili drugih tiskopisa. Odredbe koje su uslijed ove naredbe nužne kao i upute imadu se u najpovjerljivijem obliku dalje dati, jer se brižno mora izbjegavati svaka takva odredba, koja bi pučanstvo uznemirila ili eventualno služila raširivanju uzbudjujućih vijesti. DAZgb. UOZV IV. B, 3621-res-1917. Koncept Napomena: Ugarski ministar unutrašnjih poslova dostavio je tekst proglasa (što slijedi) dopisom od 23. V. 1917. kao i sadržaj okružnice dostavljene područnim organima. Ministar moli bana, da i on jednom okružnicom nižim organima ove upozori na širenje proglasa. Ban je to učinio gornjim raspisom, koji je skoro doslovno jednak raspisu ministra unutrašnjih poslova. (Zagreb, 6. VI. 1917.) 8a Proglas K. Liebknechta i Mac Leana, kojim se pozivi ju radnici evropskih država na revoluciju kao jedini način za ostvarenje demokratskog i stalnog mira, te za oslobođenje kolonija, radi kojih se vodi rat. Poziva se radništvo na opći štrajk 1. maja 1917. NAŠI MIROVNI UVJETI. Svi narodi žude za mirom, mrze rat i sve više se uvjeravaju o tome, da se doista demokratski i stalni mir bez revolucije he može polučiti. Kapitalisti i vlade uviđaju to i nastoje hinjenim obećanjima mase naroda umiriti i od revolucionarne misli odvratiti. Nije li od Njemačke himba, da govori o miru, a istodobno Belgiju, Srbiju i Rumunjsku kao kolonije pridržaje kao zalog, da se sklope povoljni trgovački ugovori i t. d.? • ' 1 < Nije li glumljenje, kad Engleska, Francuska, Italija i Rusija govore o miru, a njemačke kolonije, Armeniju, jedan dio Mezopotamije, jedan dio Albanije i Grčke drže zaposjednute i spremaju se na to, da Njemačku, Austro-Ugarsku i napose Tursku popijene. Narodi od dana- do dana bolje uviđaju, da ih kapitalisti i vlade varaju. Rat se s obje strane nastavlja radi grabeža kolonija i radi ugnjetavanja slabih naroda. Kapitalisti se ratom nevjerojatnim načinom obogaćuju. Oni socijalisti, sindikalisti i anarhisti, koji u ratu svoje vlade podupiru, jednako su neprijatelji radničkom stališu. Jednako su nepodesni zastupniei radničkih interesa oni socijalisti, koji samo slatkim riječima radnicima deklamiraju o miru, kako to čine Longuet-i u Francuskoj, Kautsky-i u Njemačkoj i Turati-jevi ljudi u Italiji. Ovi junaci sami sebe i radničke mase zaluđuju omamom mira, propovijedaju djevičanstvo u bordelima i zastiru onu elementarnu istinu, da je potpuno nemoguće polučiti jedan polovično demokratski i stalni mir, dok se ne sruše sadanje vlade i građanska klasa. - <••.