ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 29

r.. g. 1871. u Bony, zavičajan u Budapest, oženjen, mojsijeve vjere, stan. u Budapešti, VII Bârcay utca 3, budući je povjerljivo bilo doznato, da je po potonjeg pošao u Budapeštu prvospomenuti u svrhu, da i ovdašnje radnike željezničke strojarnice pobuni, kako bi se izjavili sa budapeštanskim radnicima solidarnim stupivši u štrajk. Obojica su stavljena u redarstveni pritvor naročito pak Jakab Kertesz, koji se je prigodom zaustavljenja legitimirao priležećim ispravama glasećim na Karolya Austerlitza, čime je nastojao zatajiti svoju osobnost. Prigodom preslušanja izjavio je Jakab Kertesz slijedeće: »Oko 16 godina nalazio sam se namješten u radionicama kr. ug. drž. željeznica u Budapešti kao radnik, te sam u tom svojstvu bio izabran, jer sam se prigodom radničkih pokreta isticao, u ravnateljstvo konzumne udruge željezničara kr. ug. drž. željeznica u Budimpešti. No prije 6 godina bio sam premješten u radionu u Kolos var, pa sam kroz to mjesto u spomenutom ravnateljstvu, morao napustiti. No čim sam došao u Kolosvar, bio sam brzojavno otpušten. Vratio sam se u Budimpeštu, te sam postao suradnikom željezničarskoga lista Magyar-vasutas, kojim sam još i sada. Dne 28. veljače 1916. pridošao sam na vojno djelatno shižbovanje prvoj domobranskoj pješačkoj pukovniji u Budimpeštu s kojom sam bio i u Srbiji, gdje sam ali obolio, te sam se vratio u Budimpeštu. Nakon mog ozdravljenja bio sam proglašen samo za lahku službu sposobnim, a na temelju jedne ministarske naredbe, pošto sa sinom vodim obrtnu radionu brzog popravljanja potplata, oprošten sam bio od vojnog službovanja kroz 2 mjeseca. Prekjučer sam bio na stavnji, pa sam proglašen ponovno za lahku službu sposobnim, i imam preksutra pridoći mome četnom tijelu, odakle sam dodijeljen na otok Margaretski u Budimpešti, gdje ču sa jednom grupom skidati sa vila bakrene krovove. Jučer sam se nalazio u uredništvu spomenutog časopisa kada je došao onamo tokar strojarnice kr. ug. državnih željeznica u Zagrebu Janos Trinka, te je propćio, da su se radnici rečene radionice spremali, da u utorak stupe u štrajk, te je došao pitati za savjet, jer nisu znali, da li je u Budimpešti štrajk ili nije. Kako je poznato, štrajk budimpeštanskih radnika državnih željeznica traje već nekoliko dana, pa su radnici stavili se u pregovore sa ravnateljstvom uprave državnih željeznica, a i sa samim ministarstvom, pa u koliko sada izgleda, zahtjevi će radnika povoljno biti riješeni. Uslijed toga savjetovao je pravni savjetnik rečenog časopisa dr. Langler, odvjetnik, jedan od članova socijalnih demokrata, da neka radnici u Zagrebu nikako ne stupe u štrajk, jer su i slabo organizirani i jer s gore spomenutog razloga nema više smisla bilo kakovom štrajku. Trinka je naročito molio, neka jedan iz Budimpešte od socijalnih demokrata dođe u Zagreb, da radnicima razjasni stvar, jer možda njemu samom ne bi vjerovali, pa kako ja osobno poznajem glavara radionice Hamongy-a i ako sam vojnik, držao sam svojom čovječnom dužnošću, da dođem u Zagreb, da razjasnim radnicima stvar i da spriječim preteći štrajk. Kako se nisam nalazio u posjedu valjanih putnih isprava, a i ostali radnici, koji su se nalazili s nama, nagovarali su me, da pođem dolje, to mi je jedan od njih, meni osobno nepoznati, pružio svoje isprave, glaseće na ime Karola Austerlitz, s kojima sam ovamo doputovao. Danas radnicima uopće nisam imao nakane da razgovaram, nego samo