ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 284
konzul trgovine i poznaje dobro Sloveniju. On zna za našu ideologiju, biva, da bi S/rbi/, H/rvati/ i Sl/ovenci/ imali ući u Jugoslaviju sa cijelom Jadr/anskom/ obalom, koja je danas pod Austro-Ugarskom. Što se tiče Hrvata i Srba stvar je jednostavna, nema nikakovih poteškoća i može se smatrati riješenom. Ali pitanje Slovenije s Primorjem nije lako ni jednostavno nego je teško i zapleteno, jer to pitanje vezano je sa jednim većim problemom, koji obuhvaća Sloveniju, njemačke aust/rijske/pokrajine i Čehe sa Slovacima, a koji se problem zove jadranskim problemom, u komu Trst je središnja tačka, i to ne Trst kao grad, nego kao trgovačka izvozna luka. Takav Trst ne pripada Italiji, pa ga ona ne može i ne će dobiti kao dio svoje države, on pripada slavenskim narodima, komu će oni a on njima davati života. Slovenačko pitanje vezano je sa češkim, treba pronaći najbolje načine kako da se riješi. Između Ceha i Slovenaca nalaze se Nijemci kao kompaktna masa na velikom teritoriju, koji od sjevera do juga ima 300 kl širine. Koridor između Čeha i Slovenaca bio bi jedan umjetni način rješenja. Raspravljalo se o ideji jedne Austrije, koja bi ostala u reduciranom opsegu i koja bi pridržala Mađare, Čehe sa Slov(acima), Nijemce i Slovence sa federal/ističkim/ režimom na podlozi vrlo široke autonomije narodne. Ja sam to pobijao kao najnesretnije rješenje, koje bi spasilo dinastiju, bilo bi daljnji kamen smutnje u Europi i Slaveni bi bili žrtvovani premoći Nijemaca i Mađara. Zatim se govorilo o toj grupi bez Mađara, koji bi imali dobiti nacionalnu neodvisnu državu napose, ali i tada Česi i Slovenci bili bi žrtvovani premoći Nijemaca, kojih bi bilo 10,000.000, brojna polovica cijeloga pučanstva. G/iers/ naglašuje, da nema o tome nikakva određena pojma, a da želi znati što mislimo mi, pak Slovenci i Česi, za svoju uputu. Uvijek naglašuje kako je ovo pitanje teško. Pokazao mi je ruske geogr/afske/ karte razdijeljene po narodnosti u bojama svih zemalja Srednje Europe, biva Njemačke, zapadne Rusije i Balkana. Karte su velike i jako tačne, te mi ih je posudio za proučavanje. Napravljene su 1915. od prof. Florinskina, a štampane su u litograf/skom/ zavodu Kuljževko u Kijevu. Rekao sam mu da ću naskoro imati doticaja sa nekim polit/ičkim/ ljudima iz Trsta (Rybar ili Gregorin, koji su mi poručili, da će jedan doći), te da ću istražiti njihovo mnijenje o predmetu. Slovenija je dakle čvor! I to takav, kaže on, da je to europejsko pitanje radi izlaza hinterlanda na Jadran. O Italiji i Rumunjskoj govori vrlo loše. Italija je kukavička. Ona ističe kroz svoje nacionaliste strategijske razloge na našoj obali, dočim je to argumenat proti njoj, jer saveznici hoće da mirom eliminiraju sve strategijske pohlepe, koje su jedan od uzroka oboružavanja. Nije istina, kategorično, da je itko obećao Italiji bilo što, a posebice Trst, Istru, ako sa saveznicima uđe u konflikt. Italija se je dosad jako mnogo zamjerila Saveznicima. On je već određen za jednoga od predstavnika Rusije na budućem kongresu. Pošto nitko ne će znati ništa ili malo i površno pitanje naše i austrijsko, s toga on hoće da prouči to pitanje duboko i do kraja, da bude kompetentno spreman sa gotovom osnovom. On je ovdje tobože privatno, s nikim nema oficijelnoga dodira i nikoga ne prima, ali raspolaže šifriranim brzojavom u općenju sa Petrogradom. S ruskom ambasadom nema of ici jalnog dodira, jer je oficijelno bolestan sa boravištem u Rimu ragi blage klime! Krupenski, reče, ne bavi se ovim stvarima! G/iers/ je nasuprot pravi Kr/upenski/ u Rimu. Karakteristično je, da kad sam k njemu došao, našao sam Mesojedova, koji je odmah otišao. Razumiješ me šta hoću da kažem. — 284 —