ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 272

zna kako će stvar ići, ako Italija sa pol milijuna vojske, kad bude sigurna da je austr.(ijske) čete neće više moći potući, dođe »per finir la partita. « Moj prikaz stoji na stanovištu, da je u čitavoj Au./stro/ Ug./arskoj/ Trenti­no jedina zemlja na koju Talijani imaju doista narodno pravo. Sve drugo, čega ima vrlo malo, nisu nego u našem narodnom kompaktnom kompleksu ili potalijančenjaci, ili koloniste, uopće umjetno uzgojeni plod našega robstva. To ću gledati lijepo prikazati uzmajući primjere Rijeke, Zadra, Trsta (koji nije stvorila Italija kao ni Rijeku, nego otimačene nama). Zagovarat ću, da se Rusija svim silama ima boriti, da se ovi produkti našega robstva ne sankci­oniraju, a navlastito ću upozoriti na Polu, ratnu luku, koja dominira sjevernim Jadranom i koju bi u Lond/onu/ toli rado dali Talijanima. Zagovarat ću ve­liku potrebu saveza sa Italijom, jer to se ovdje rado sluša. Ad 2) Mađari živo rade i u Londonu i ovdje. Oni hoće samo toliko, da se očuva integritet zemalja sv. Stjepana, a za Austriju ih nije briga! Od vjerodo­stojne i uplivne osobe mi je rečeno, da Tisza to zna i mučki ih pušta da rade. U Londonu su im dosta skloni, a i ovdje (naravno ne i njihovu »integritetu«) gdje se pozivlju na god. 1848/49 i njihovu borbu sa Austr/ijom/. Rusija bi ih donekle pustila, pod devizom: bolje njima nego Austriji. U tom pogledu treba da Rusija osim spašavanja ugarskih Srba i Hrvata ima na umu, da su ugarski Slovaci jedina veza Čeha sa Slavenstvom, té da je Rusiji kud i kamo preče spa­sazvati njih nego Mađare. Što se tiče brige za njihove sveze na moru (u Foreign Officeu) ima jedan projekt za tu svezu!!) to će imat Trst, Rijeku, Spljet, So­lun, Galac, Odesu, Hamburg, Lübeck, Veneciju, Genovu — pa nek idu — kao i Švajcarska — gdje će im biti povoljnije. To je moje stanovište tu. Ad 3) Učinit ću kako bolje mogu. Molim da mi i dr. Stojanović kroz po­slanstvo telegrafira cifru zadnjeg bos/anskog/ proračuna. Za austr/ijske/ po­krajine i carinu mora se uzeti induktivni i deduktivni postupak za aproksi­mativni račun. Ovo su ražnji za zecove, koji su još — u šumi. Nadajmo se, da će jednom doći i u kuhinju. Ovdje bi ostao još koji dan, te ću posjetiti nekoje ličnosti. U ponedjeljak imam sastanak sa g. De Margerie. (28) To ti je zamjenik Delcasséov, t. zv. stup ministr. vanjskih poslova, koji postaje preko ovih ministara. Onda ću govoriti sa Clemenceauom a ako budem mogao i bude li trebalo još bi jednom vidio Delcasséa. Političara sam vidio puno. Imam veliku želju, da dođem u Italiju jer mi je saobraćaj sa familijom vrlo težak. Imao sam samo dvije dopisnice iz doma. Ali bude li trebalo poći ću odavde u Pariz, kamo se vlada kreće koncem novembra, pa treba li opet u London, eventualno u Petrograd preko Škotske. Za sada držim da ne će biti potreba. Ovdje su ona tri valjana državnika, s kojim se može za našu stvar dosta učiniti. U Franceskoj je ipak jeftinije živiti nego u Londonu, premda ne kao u Italiji. P. S. Gosp. Vesnić moli gg. Stojanovića i Vasiljevića, da bi mu pisali što znadu o ljudima u Bosni, Hercegovini, a po mogućnosti i u Dalmaciji. Moli da pozdraviš Meštrovića, te da mu rečeš, da dolazi Rodin u Rim. Ne­ka ga potraži, dobro obavijesti o našim prilikama i moli, da se i on zauzme u Engleskoj, gdje je sada vrlo obljubljen i popularan. Još nešto! Ako bi mogao naći osobu pouzdanu, koja ima ličnih sveza sa — 272 —

Next

/
Oldalképek
Tartalom