ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 158
Dobro i tako. Kod kuće dogovorili se nas dvojica, da ćemo odmah početi raditi. Kako je vrijeme još bilo nesigurno mnogi se bojali ev. posljedica, to smo na dogovor pozvali desetak naših ljudi, koji su u nas imali osobno povjerenje i za koje smo znali da imaju odvažnosti da u interesu slobode prkose i ev. zlim posljedicama. Rastumačili smo im položaj i potrebu organizacije, bilo je i među njima par koji su se bojali i nisu više došli, ostali su ali odlučno ostali pa bilo što bilo. U nedjelju 27. listopada održali smo javnu pučku skupštinu, razložili položaj, predložili izbor odbora i to ljude koje smo spomenuli, izbor je od naroda jednoglasno prihvaćen, rekli smo na skupštini da ćemo taj odbor proširiti i primiti u njega sve naše i poštene ljude, koji se dobrovoljno jave da će snami odlučno raditi za slobodu domovine i po nalozima Narodnog Vijeća, naše jedine i najviše vlasti, kojoj ćemo zakleti vjernost i poslušnost. Narodnom vijeću poslali smo pozdravni brzojav i preporučeno opis skupštine i izbor odbora. Slijedeći dan nas dvojica u kola pa u okolna sela. Bili smo u Solj anima, Drenovcima, Gunj i, Rajevuselu i Podgajcima, tamo je sve tako rekuć spavalo, potražili smo poznate vidjenije ljude i pozvali ih da u našem gorućem interesu provedu organizaciju i da se stave u službu Narodnog Vijeća, ako smo im mi potrebni da smo voljni svaki dan doći k njima da im pomognemo. U Račinovce koje nam izvan ruke, pisali smo župniku za koga znamo da ima upliva u istom smislu. Kod kuće počeli organizirati odbor i narodnu stražu u odboru skupili 9.000 kruna a straža skupila među sobom 164 krune, nekoliko odvažnijih prijavilo se u odbor, pa smo ih primili. Zaključili i stražu i odbor na Svisvete svečano u crkvi zakleti Narodnom Vijeću. U to nas pozovu u Soljanè da dodjemo pomoći organizirati, otišao cijeli naš odbor na 6. kola, Soljanci već skupljeni dočekaše nas pred općinom, kad smo im razložili o čem se radi, oduševljeno cijelo selo provede odmah izbor odbora, sve se veseli eto slobode tako dugo čekane. Kad smo bili gotovi u SoIjanima zaključimo skupa s njima u Drenovce. Nekih 15. kola sa zastavama u Drenovce, gdje se je narod odmah skupio pred općinu, Drenovčani već u malom krugu samovlastno izabrali odbor između sebe, odmah se na skupljenom narodu vidilo neko nezadovoljstvo, nešto mrko gledaju, na poziv nekih govorili smo narodu, rastumačili mu potrebu ovog velikog vremena, pozvali ih da budu toga s vi jesni, da prestanu sve osobne parbe i kad su se organizirali da paze na svoje selo, da čuvaju mir i. red, ako ih što tišti neka u interesu mira uklone ako je koji činovnik omržen, pa ako bi to smetalo miru nek ga uklone namjeste onoga u koga imaju povjerenje, rekli smo im da nema nikoga drugoga osim njih, jer je kotarska oblast razbjegla se, sad smo upućeni sami na sebe, dok Narodno Vijeće to sve ne primi i neuredi, ali nek postupaju mirno i obzirno, proglasili smo im događaje u Zagrebu, sjednicu sabora, naredbu bana o prijekom sudu uputili smo ih da je mogućnost da preko nas pređu rasute čete bivše Austr. Ugarske vojske, neka ih ne izazivaju, nek im pomognu da čim prije odu svojim kućama, jer još nismo znali, da ćemo ih imati razoružavati i t. d. Sad su došli povici, da oni nisu izabrali odbor nego neki pojedinci, predložili smo neka ponovno izaberu ljude u koje imaju povjerenje, ljude naše i poštene, obavili su novi izbor ali se vidilo da nisu bili pripravni, da vladaju
