ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 139

zatečeni pri zločinima, koji se sa nikakovom poukom nijesu dali odvratiti od zločina, te koji su na zločine zavadjali neuki seljački svijet. Strijeljanjem ovih odlanulo je cijelome kotaru. Naredbu povjerenika za zemaljsku obranu o pridolasku godišta 1899— 1895. uzeo je ovaj odbor za jednu od svojih najozbiljnijih zadaća, te je smjesta obavijestio sve mjesne odbore i narodne straže našega kotara, da navedena godišta izluče iz straže i upute doknadnom tijelu u Osijek. Mirne duše sasma iskreno moramo ustvrditi i sa pohvalom istaći, da su se navedena godišta skoro sva odazvala pozivu te navedenoga dana uputili se svojim doknadnim tijelima u Osijek. Nažalost ali opet moramo utvrditi žalosnu činjenicu, da je skoro 2/3 od tih vratilo se natrag, te se prijavilo ovom mjesnom odboru, da ih u Osijeku ne primaju, da su ih već putem u Osijek, a naročito iz kolodvora osječkog do zapovjedništva upućivali nepoznati ljudi i časnici i vojnici, da se neka povrate kući, jer da ili taj poziv ne vrijedi, ili da će trpi ti u Osijeku i u toj novoj vojsci nevolju, a najviše glad! Šta više dogodilo se prema kazivanju istih, da su ih sami časnici u pisarni doknadnih tijeia otpućivali kući sa motivacijom, da ih sada ne trebaju. Ovaj mjesni odbor upitao se je smjesta telefonski u Osijek kod vojnog zapovjedništva za razlog i dobio je odgovor, da to čine kojekakovi ljudi, te da su već izdali stroge odredbe i na kolodvoru u Osijeku i putem od Osijeka do samih zapovjedništva, da se pridošla momčad pod pratnjom vojničkom predvede, da tako bude odcijepljena od raznih zločinačkih i protunarodnih upliva. Razumije se samo po sebi, da smo ovu momčad, koja se je vratila nazad uputili, da imade odmah opet odputiti se u Osijek, pod prijetnjom najstrožijih posljedica. Veliko nezadovoljstvo kako drugdje, tako i kod nas nastalo je u seljačkim redovima naročito protiv općinskih činovnika. Općinski činovnici ovoga kotara uz rijetke iznimke bili su tijekom ovoga rata najveći kajišari, koji su znali samo seljaka iscrpljivati i sebe obogaćivati, te koji su upravo demoralizirali narod. Valjda neima gorega općinskog činovništva, nego što je baš bilo ovo u kotaru djakovačkome. I uza sve pritužbe protiv njihovih protuzakonitosti i protunarodnih postupaka bili su moramo iskreno priznati zaštićivani kod oblasti županijske, koja je znala sve te pritužbe zabaciti, ako se je našao koji seljak da se pri tužio kod same kotarske oblasti u D jako vu. Nije dakle nikakovo čudo, da su seljaci u pojedinim općinama na svojim sastancima jednodušno zahtjevali, da se ovi općinski činovnici maknu iz njihove općine, pa je tako mjesni odbor u Djakovu, samo da uzdrži red i mir savjetovao kot. oblasti, da dotične činovnike ispremješta ili pako da ih predloži na suspenziju, jerbo drugo i nisu za svoja nedjela i zaslužili. Moram jošte dodati, da se pojedini općinski činovnici nijesu više ni usudili vraćati na svoja mjesta, te su sami kod oblasti zatražili ili premještenje ili mirovine. O svemu tome izvjestila je kotarska oblast nadležnu svoju županijsku oblast. Inače nijesu se događali slučajevi, da bi seljaci ustali jednodušno protiv ostalih svojih činovnika, naročito ne protiv onih, koji s njima u selu zajedno — 139 —