ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 104

Dne 22. listopada 1918. u večer čim se saznalo za manifestacije u Zagrebu, pobrinula re akademska omladina za manifestacije u Požegi. U tili čas okitila se Požega zastavama te je velika povorka krenula gradom. Klicalo se samostalnoj nezavisnoj cržavi S. H. S. i mnogim narednim vođama. Pred kipom sv. Trojstva na velikom trgu progovorio je g, Dr. Predragović. Iza njega uzeo sam ja riječ da progovorim kao načelnik i narodni poslanik ali ne više strančar, jer smo svi sada jedno, koji se moramo pokoravati odredbama »Narodnog vijeća« u Zagrebu. Moramo bezuvjetno njegove naloge izvršavati, a da ćemo to učiniti to ih pozivijem, da polože prisegu bezuvjetnoga posluha narodnom vijeću. Svi su prisegu sa oduševljenjem položili. Manifestanti krenuše opet gradom; dođoše u pozdrav velikom županu koji im srdačno odzdravi. Snama je. Zatim meni. Ja sam ih opet pozdravio. Hrvatsko srpska koalicija spada jur u historiju i zato mogu da o njoj govorim. U kratko sam orisao njenu politiku. Za vrijeme rata da je morala često uzdahnuti: »Ti da sjaješ gorjeti bje nama. Mi hranismo život tvom korjenu, Našim umom, srcem i suzama. Zivi rode živit ćeš na vijeke«. Historija izreći će pravedan sud — a sada svi kao jedni prionimo radu za oživotvorenje narodne države S. H. S. Drugi dan bijahu manifestacije prije podne. Na zahtjev ak. om. imao sam progovoriti sa gradske vijećnice i razložiti što slavimo i drugo: kako da slavim. Manifestacije prošle su u najboljem redu. Treći dan, četvrtak, dan tjednog sajma protekao je mirno i narod je samo pitao, da li ćemo sada odijeliti se od Mad jara? Počesmo raditi o osnutku mjesnog odbora nar. vijeća. U četvrtak prije podne oko 11 sati saznao sam da se posada na vojarni buni. Kod velikog župana našao majora Perka. Vojnici traže nova odijela. Poderani su — a novih odijela ima na skladištu. Major priznao opravdanost njihovoga zahtjeva, ali da po nalogu ne smije da dade odijela. Napokon je odredio da im se odijela izdavaju po jednom časniku. Za kratak čas dođoše drugi časnici. Vojnici da su provalili u magazin za puške i naboje. Oružavaju se puškama. Odvlače mašinke i municiju. Za kratak čas počelo je pucketanje, koje je sve više i više raslo. Pucalo se u zrak. Poslije podne bijaše pucketanje, neprestano i silno. — Oko tri sata dojašio je na vrancu jedan bjegunac. Kažu da je zapovjednik čete koja je iznuđivala novac od pojedinca u okolici. Pregledavao je sve. Razgovarao sa vojnicima. U večer dovezao se sa svojom četom u grad. Iza njega mnogo kola seljaka. Svjetla nije bilo. Jedna četa zaposjela branu, i istu podigla. Voda je oticala u Orljavu, a ne kanal. Osim toga prerezane žice strujovoda. Poštanski telefon uništen. Užasno puškaranje. Geta diže željezne šalufe dućana. Svjetina prodire u dućane. Najviše žene odnašaju robu. Na prozoru nesme nitko da bude. Čim što na prozorima opaze, pucaju u sobe. I moja kuća dobila dva hitca. Robe najviše židovske dućane i stanove Nu i tri dućana katolička opljačkaše. Niko se neusudi oprijeti. Jednu kuću zapališe. Nu životom nepostrada niko. U jutro na viku, da dolaze od Pleternice husari razbježala se rulja. Na poticaj akademske omladine preuzeo je major Perko organizaciju obrane grada sa časnicima i jedno 30 momaka. Dovezene su mašinske puške, municija, puške. Građani se oružaju. Akademska omladina prednjači. Neumorno dva dana i dvije noći obavlja ova mala četa službu. Odbijaju napadaje i osiguraše javni mir i poredak. Pljačkanje prešlo u okolicu. Opljačkaše — 104 —