Bács megyei püspöki körlevelek, 1931
I — 40 — Prepis: Kraljevska banska uprava Dunavske banovine. II. Broj 85180. 12. oktobra 1931. godine Novi Sad. Predmet: Taksiranje pretstavaka po stvari prelaženja iz jednog vjeroispovedanja u drugo ili istupanja iz jednog vjeroispovedanja i neprelaženja ni u jedno (beskonfesio- nalnost). Svima gradskim i sreskim načelnicima Dunavske Banovine. Gospodin Ministar pravde aktom svojim broj 119150. od 30. septembra 1931. g. dostavlja slijedeće: Povodom nastale nesigurnosti, kako se imaju taksirati podnesci (pretstavke) po stvari prelaženja iz jednog vjeroispovijedanja u drugo, ili istupanja iz jednog vjeroispovijedanja i neprelaženja ni u jedno (beskonfesionalnost), što se vrši na osnovu Zakonskih propisa koji ova pitanja normiraju izdalo je bilo biv. Ministarstvo vjera 28. februara 1927. godine, pod Br. 842. naređenje da se u pogledu naplaćivanja taksa po stvari vjerskog prelaženja nadležne političko- upravne vlasti, kada im se takve pretstavke podnesu, imaju pridržavati obaveznog tumačenja Tar. br. 324. pod e) taksene tarife koje je izdalo Ministarstvo finansija (Generalna direkcija posrednih poreza Takseno odjeljenje) pod Br. 5588. od 29. septembra 1925. godine. Ovo tumačenje je bilo proglašeno u službenom organu Ministarstva linansija „Finan- sijska služba“ od 5. novembra 1925. godine, broj 74. i glasi doslovce: „Povodom pokrenutog pitanja, da li i o- bične prijave za istupanja iz ma koje vjeroispovijesti podleže taksi iz T. br. 324. pod e) Generalna direkcija posrednih poreza, na osnovu čl. 43. Zakona o taksama, objašnjava; ako se molbom traži odobrenje za istupanje iz ma koje vjeroispovijesti, pa se po toj molbi (traženju) i rešava, da li da se to odobrenje da ili ne, onda se za takvu molbu plaća taksa iz tačke e) T. br. 324. taksene tarife od 10, 30, odnosno 100 dinara. Ali ako se istupanje samo prijavljuje i ne mora se čekati na takvo odobrenje, onda se za takvu prijavu plaća <šamo taksa iz T. br. 1. taksene tarife“. I ako je ovo objašnjenje povuklo tačno razliku između molbe i prijave (koje je uvijek protokolarna, zapisnička, pretstavka) po stvari vjerskog prelaženja, ipak se događa da poneke političko-upravne vlasti naplaćuju i za prijave o vjerskom prelaženju taksu iz T. br. 324. pod e) što daje povoda žalbama pojedinih a često vrlo siromašnih građana, koji hoće da izvrše vjersko prelaženje, a i inače je takav postupak u protivnosti sa pozitivnim zakonskim propisima i načelom slobode vjere i savjesti. Koliko je Ministarstvo pravde moglo zapaziti, ta se greška čini s potpuno nepravilnog shvatanja pozitivnih zakonskih propisa o vjeroispovijednim odnosima. Sva naša partikularna zakonodavstva po ovome predmetu razlikuju vjersko prelaženje konfesijskih samostalnih lica i promjenu vjeroispovijedanja maloljetnika. Lica koja su postigla zakonom određeno doba, t. zv. godinu rasuđivanja (annus discretionis) t. j. koja su konfesijski samostalna, nisu ni po kakvom pravnom principu vezana kod vjerskih prelaženja za odobrenje bilo vjerske bilo državne vlasti; ona ne moraju zato ni da podnesu molbe bilo kome u lome pogledu, nego se ograničavaju jedino na zapisničku prijavu o vjerskom prelaženju kod nadležne političko- upravne vlasti, u slučaju kada im nadležni sveštenik nije htio da izda uvjerenje, da su svoje vjersko prelaženje njemu prijavili. I za takve prijave se naplaćuje taksa iz T. Br. 1. taksene tarife. Li pogledu maloljetnika stvar stoji drukčije. Pošto djeca, dok ne postignu zakonom određenu vjersku samostalnost, nisu intelektualno toliko zrela da bi mogla samostalno rasuđivati 0 vjerskim načelima i o religioznom i moralnom životu uopšte, i na osnovu toga, samostalno odlučiti o promjeni svoje vjerske pripadnosti, te je država morala to pitanje zakonski da re- guliše, i propisala je da se djeci sa navršenom sedmom godinom, a do propisanog doba kon- fesijske samostalnosti, ne može u načelu promijeniti vjerska pripadnost. Izuzetno se ta promjena može učiniti, ako nastanu takve prilike da je ne samo u ličnom 1 porodičnom interesu djeteta, nego baš i u eminentnom interesu vjerskog vaspitanja da mu se odobri ta promjena vjere. No kako se takvi slučajevi ne mogu da ostave samo određivanju interesenata, te je zakon predvidio da o tome donosi odluku po objektivnom rasuđivanju nadležna starateljska vlast. Takva se odluka pokreće molbom roditelja ili drugog zakonom predviđenog interesenta, i na takve se molbe samo naplaćuje taksa iz T. Br. 324. pod e) taksene tarife. Prednje Vam se dostavlja znanja i rav- nanja radi. Po naredbi Bana za načelnika upravnog odjeljenja Šef odsjeka, potpis nečitak M. P. Suboticae, die 24. decembris a. 1931. Ludovicus Budanović Episcopus, Apostolicus Bačiensis Administrator. Nr. 5143. Taxae occasione transitus ad aliam confessionem solvendae.
