Bács megyei püspöki körlevelek, 1931
21 državu, a osobito vrijedi danas, kad bezbožni boljševizam potkopava same temelje poretku u društvu ljudskom. Jer je vječna istina, koju izriče sám Duh Sveti: „Dobro narodu, kojemu je Gospodar Bog njegov!" II. U tijesnoj vezi sa otpadom od Boga, kako ga bezbožni naturalistički odgoj priprema i boljševizam provodi, jest pojava neiskazane bijede u redovima današnjega društva. Bijede bilo je i ima doduše uvijek u društvu ljudskom, jer je ona posljedica već prvog otpada od Boga sa strane našega praoca Adama, ali djelotvorna vjera u Boga, u našega predobrog zajedničkog Oca na nebu, uvelike je ublažuje. U svijetu kršćanstva opet vidimo, kako se sam Sin Božji, Isus Krist upravo istovjetuje sa bijednim i nevoljnim našim bližnjim, jer svečano proglašuje: „Što ste god učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.“ (Mat. 25. 4). Pa je ponovno napose obzirom na djecu izjavio, da će brigu, koju radi njega posvetimo djeci, smatrati, da je posvećena samomu njemu: „Tko primi jedno takovo dijete u moje ime, mene prima'. (Mat. 18. 6.) Od one velike zapovijedi Božje: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" do Otkupitelja našega Isusa, koji je svoj život dao za spasenje i sreću našu; od one divne molitve, kojom nas je naš Otkupitelj učio, da svaki od nas u Bogu gleda Oca svoga i u bližnjemu brata svoga, pa do onih bezbrojnih herojskih primjera ljubavi prema bližnjemu, Crkva nas katolička neprestano upozorava, da nam je drugi vidljivi Krist svaki svoj bližnji, koji se nalazi u bijedi i nevolji, kako dijete, koje sebi još ne može da pomogne, tako radnik, koji ne može da posla nađe. „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega i naslijedite kraljevstvo, koje vam je pripravljeno od postanka svijeta; jer sam ogladnio i nahranili ste me, ožednio, i napojili ste me; bio sam gol, i obukli ste me, bolestan i pohodili ste me; bio sam u tamnici i došli ste k meni ". (Mat. 25, 34—36.) Ovim će riječima naš Spasitelj na Sudnji Dan ocijeniti i razrediti ljudsko društvo na ulazu u život vječni. Tko je njega tražio i njegovao u bližnjemu, taj će ući u kraljevstvo Oca Njegova. Tko nije to činio, taj će biti iz toga kraljevstva isključen, i osuđen na vječnu propast. Pa nije nikako čudo, što u krilu katoličke Crkve nema nijednog sveca i nijedne svetice Božje, uopće nema nijednog krijeposnog vjernika, koji se ne bi odlikovao u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Sv. Franjo Asiški svečano je Bogu obećao još kao svjetovnjak, da neće nikada odbiti nijednog siromaha, koji bi ga za pomoć zamolio. Sv. Terezija vruće je željela, da bi umrla kao mučenica za Isusa; a kad joj to nije bilo moguće, sva se je dala na djelotvornu ljubav prema bližnjemu; gledala je i tražila je u njemu Isusa. Sv. Alojzije umro je od kuge, od ljubavi prema zaraženim bolesnicima, u kojima je tražio Isusa. Sv. Karlo Boromejski rasprodao je sve svoje pokućstvo, i sam svoj krevet, da mogne pomoći bijednima. Sv. Vinko Paulski ustanovio je Sestre Milosrdnice, da se s njima i nakon svoje smrti žrtvuje za Isusa, u nevoljnima i djeci. Takovih primjera ima u našoj katoličkoj Crkvi bez broja i u svako doba. Možda se ta djelotvorna ljubav ovdje ili ondje manje opaža, ali iz Crkve, kao svjetlost iz sunca, neprestano sja vjera, da je naš bližnji, naročito dok je u bijedi, sam drugi Krist. 0, divne li dobrote Božje, koja nam daje da svatko od nas može činiti, što su Marta i Marija Magdalena činile, kad su Krista primale u kuću svoju u Betaniji. Ono isto što su činili Nikodem i Josip Arima- tejski, kad su Krista pokopali. Jer Krist se istovjetuje sa bijednikom, sa siromahom, sa djetetom. Danas se toliki ljudi vladaju tako, kao da nemaju vjere u Krista. Ljudi mnogi ne traže u bližnjemu Krista, nego posvuda traže samo sebe. 1 to je jedan od najvećih razloga, da danas ima toliko bijede i nevolje na svijetu. Ali, predragi u Isusu, mi smo puni vjere u Isusa Krista. Mi vjerujemo u Njegove riječi. Sveta je i istinita za nas Njegova nauka, da će smatrati učinjeno sebi ono, što učinimo jednomu od njegove najmanje braće. (Mat. 25, 40.) Zato i vidimo, kako se naši veliki Pape, među njima osobito Papa Leon XIII. u svojim enciklikama o radničkom pitanju i naš sadanji sveti Otac Pijo XI. u enciklici prigodom 40- godišnjice „Rerum novarum", te sada 2. o. mj. u posebnoj okružnici izdavale nauke, upute i pozive za pomoć bližnjemu. I koliko su učinili djelima svojim Papa Benedikt XV. za vrijeme svjetovnog rata i sadanji u vrijeme glada u Rusiji i za poplave u Kini! Ugledavajući se u njih pozivljemo vas sve, predragi u Isusu, da se i vi sa svim marom i žarom dadnete na vršenje zapovijedi o ljubavi, koju je Krist Gospodin učio čitavim životom svojim pa ju označio kao svoju prvu i najveću zapovijed, kao vrhunac i sadržaj svih ostalih propisa. Posljedica je današnje velike tjeskobe i gospodarske krize, da ima bezbroj dobrih i poštenih ljudi, koji su bez posla, koji traže zarade i htjeli bi raditi, ali posla ne mogu da nađu i ne mogu da zarade kruha sebi i svojoj obitelji. Bezbrojna djeca traže hljeba od oca i majke, i gladuju, ali oni im ga ne mogu dati, ne mogu nabaviti topla odijela za zimu, ne mogu im ugrijati studene sobe. Sa svih strana svijeta stižu vijesti o toj pregolemoj bijedi. Ima je i u nas posvuda, i po selima, koja se prehranjuju vinogradarstvom, poljoprivredom i šumskom industrijom. Ima bijede osobito u krajevima gdje su rudokopi i tvornice. I ta je bijeda to veća, jer pustoši ne samo
