Bács megyei püspöki körlevelek, 1930
Zakon i ličnim imenima izdan je dne 16. februara 1929, a proglašen je dne 26. februara 1929, te je samim danom proglašenja stao na snagu. Yrijedi za čitavu državu. Navodimo po potrebi neke ustanove toga zakona. Čl. 2. Svaki državljanin kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dobija i nosi ime, koje se sastoji iz porodičnog i rođenog imena. Kada se u zvaničnim aktima, dokumentima i spiskovima označuju lica, mora se najprije navesti porodično, a zatim rođeno ime. Državljanin kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ne smije se označiti imenom koje bi, sem porodičnog i rođenog imena, imalo još koji dodatak pred ili iza porodičnog ili rođenog imena, u koliko to nije ovim Zakonom propisano ili dopušteno. U službenim spisima svake ruke dolaze na prvo mjesto porodično ime, a iza toga rođeno ime. Čl. 3. Svaki državljanin kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ima pravo da traži da se naziva onim imenom, koje ima po propisima ovog zakona, a njega veže dužnost, da to ime nosi i da se njime isključivo služi, bez obzira na mjesto boravka. Strani državljanin, živeći na teritoriji ove Kraljevine, mora da se služi i naziva imenom, koje je primio po propisima zakonodavstva svoje Otadžbine. Čl. 6. Porodično ime dobija odnosno nosi: 1. rođenjem, bez obzira na mjesto rođenja, zakonilo dijete po svom zakonitom ocu ; 2. rođenjem, bez obzira na mjesto rođenja, nezakonito dijete po svojoj materi; 3. po rije- šenju ^prvostepene upravne vlasti. Čl. 9. Pravo i dužnost određivanja imena djeteta, kada se rodi, pripada u prvom redu ocu odnosno vanbračnoj materi. Čl. 20. Ko u skladu sa postojećim propisima mijenja vjersku pripadnost, može tom prilikom sam izabrati drugo rođeno ime; isto važi i za one, koji se posvećuju kakvom crkvenom redu. U oba slučaja mora se promjena rođenog imena prijaviti nadležnom Velikom Županu, koji našavši da gornje činjenice stoje, naređuje upis u matičnu knjigu. Čl. 23. Svaki porođaj, ženidba i slučaj smrti upisuje se po postojećim propisima u matične knjige uz naznaku porodičnog i rođenog imena dotičnih lica. Upis porodičnog imena mora se izvršiti tako, da se točno podudara sa matično zavedenim porodičnim imenom pretka, od kojega proizlazi u smislu čl. 6. odnosno 10. ovog zakona. Upis rođenog imena vrši se redovno prema želji lica, koje je po članu 9. ovog zakona pozvano da određuje ime djeteta. Rukovalac matičnih knjiga od- biće upis samo onih rođenih imena, koja vrijeđaju vjerske osjećaje, koja se protive moralu, ili su inače uvrijedljiva. Can. 761. Curent parochi ut ei qui baptizatur, Christianum imponatur nomen ; quod si id consequi non po- cerunt, nomini a parentibus imposito addant nomen ali- puius Sancti et in libro baptizatorum utrumque nomen terscribant. Č1. 25. Ako bi se kod upisa porođaja u matičnu knjigu, s obzirom na propise čl. 23. ovog zakona, moralo upisivati porodično ime po starom pravopisu, ili ime srpskog, hrvatskog ili slovenačkog pravopisa, mora rukovalac matičnih knjiga ime upisati u saglasnosti sa pravilima pomenutog pravopisa. Ali ako otac djeteta, odnosno otac njegove vanbračne majke, pred rukovaocem matičnih knjiga pismeno ili usmeno pred dva svjedoka u zapisnik izjavi, da ne odustaje od upisivanja porodičnog imena prema propisima čl. 23. ovog zakona, ta se izjava mora uvažiti, ali samo u slučaju dokazane činjenice, da se porodično ime dotičnog roda za posljednih 60 godina upisivalo u maticu rođenih tako, kako to otac traži. Ovo isto važi i za rođeno ime, ako takav otac ne odustane od želje, koju je u tom pogledu izrazio pred rukovaocem matičnih knjiga. Imena porodična i lična imaju se obično upisivati po jugoslavenskom pravopisu. Suboticae, die 14. januarii a. 1930. Visokom Ministarstvu Prosvjete Beograd. Poslije donašanja novog zakona o narodnim školama ova apostolska administratura traži, da joj se sve školske imovine rimokatoličke crkve povrate, koje su organi Visokog Naslova godina 1919—22. prisvojili i sada zadržavaju. Naročito ovamo pripadaju: a) dvadeset manastira školskih ' sestara od „Naše Gospe“; b) nekretnine i zgradei i to oko 895 jutara školskih zemalja, 49 školskih zgrada sa 173 lokala, 31 učiteljski, 12 kantorskih stanova i sva zemljišta, koja po gruntovničkom ubilje- ženju rimokatoličkoj crkvi i crkvenim općinama pripadaju. Ova duhovna oblast traži, da se za dosadašnje hasniranje zgrada i oprema unatrag odšteta plati. U koliko bi država željela ove imovine katoličke crkve i nadalje upotrebljavati, traži da se uvjeti uporabe u bilateralnom ugovoru ustanove. Novi školski zakon ne stavlja nikakvih zapreka oko povraćanja gornje imovine. U § 28. govori se o ekspropriaciji, a ne konfiškaciji, dakle pretpostavlja nagodbu i materijalnu odštetu i ekspropriacija se odnosi samo na zemljišta a ne na zgrade. Ova duhovna oblast traži da se sve kon- fesijske škole, koje pravom još postoje ali su dosad pod upravom prosvjetnih organa radile, iznova priznadu privatnim školama pa da u smislu § 164. novog zakona mogu kao i privatne škole nastaviti svoj rad. Vjeroispovijesne škole ove bačke biskupije imaju se priznati, jer im rad zakonitim Lex de modo scribendi nomina. Nr. 115. Nr. 200. Revindicatiö bonorum scholarium.
