Bács megyei püspöki körlevelek, 1930

- tu kako ćemo to da učinimo? Čestim, po mogućnosti svagdanjim pobožnim primanjem presv. olt. sakramenta, kako je to vruće preporučila sv. Crkva na usta sv. Oca Pape blage uspomene Pija X. On je god. 1905. pozvao čitavi katol. svijet, napose mladež, na čestu pa i svagdanju sv. pričest. Dobro je znao ovaj apostolski Papa za silne pogibelji, kojima su izvrgnuti kršćani naših vremena, u kojima mnogi zađu s puta istine i žalosno propadaju za ovaj i onaj svijet. S toga je on kao brižan otac upro prstom na najbolji i najuspješniji lijek protiv tih duhovnih nevolja; stavio je na srce svim službenicima oltara, svim katol. roditeljima, da promiču čestu sv. pričest, a osobito da svoju djecu u ranijoj dobi pripuste gozbi Božjega Jaganjca, eda njihova nevina djetinja srca prije zaposjedne Isus sa svojom prisutnošću i milošću, nego li ih ohladi ili posve otuđi grijeh i opačina. 0 kad bi svi kršć. roditelji spremno poslušali glas sv. Crkve, kako bi srca njihove djece postala živim svetohraništem Isusovim! Ljubav bi Isusova opajala njihove duše i djeca bi ostala vazda vjerna Isusu, svomu najboljemu prijatelju, božanskomu Kralju svome. Zato katol. roditelji odazovite se milom glasu sv. Oca Pape, te i vi i vaša djeca pristupajte češće, barem svakoga prvoga petka ili nedjelje u mjesecu stolu Gospodnjem, da se ne ispuni na vama pravedna prijetnja ožalošćenog Isusa, koji veli: »Ako ne jedete tijela sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi« (Iv. 6, 53). Jest, vi ne biste imali života u sebi, već biste vi i djeca vaša bili kao suhe grane na stablu, koje ne donose nikakva ploda kršć. kreposti, nego bivaju odsječene i u oganj bačene.

Zamislite se, predragi vjernici, u ove riječi bož. Spasitelja, te uredite svoje djelovanje prema Isusovoj želji i zapovijedi. A mi vam, pastiri vaši dovikujemo s velikim crkvenim učiteljem, sv. Augu- stinom, čiju hiljadupetstogodišnjicu ove godine slavimo: »Idite k životu« (Ite ad vitam). Idite po čestoj sv. pričesti k Isusu, neprosušnom izvoru svega nadnaravnog i naravnog života, i bit ćete protiv sotone i opakih pomagača njegovih na ovomu svijetu otporni, snažni i strašni, kao lavovi, koji sipaju oganj (tamquam leones ignem spirantes), kako nas lijepo naučaje sv. Ivan Zlatousti. Tada ćete prema zgodnom izrazu sv. Cirila Jerusolimskog postati vi i vaša djeca »Kristonosci«, to jest u sebi ćete nositi Krista, živoga Boga, živjeti ćete Njegovim životom, osjećati Njegovim osjećajima, i bit ćete nepredobivi. Blagoslov će Božji pratiti vazda vas i vaše obitelji u duhovnom pa i u vremenitom pogledu, jer je vazda istinita ona Spasiteljeva: »Tražite najprije kraljevstvo Božje i Njegovu pravdu i sve će vam se drugo dodati«, jer su darežljive ruke Gospodina, koji se neda nadvisiti u veledušju osobito prema onima, koji ga iskreno ljube.

Kako smo vam, premili vjernici, stavili na srce čestu sv. pričest, ne možemo a da vas ne potsje- timo i na točno i revno vršenje treće Božje, dotično druge crkvene zapovjedi: »Spomeni se, da svetkuješ dan Gospodnji«, i slušaš sv. misu u nedjelju i ostale zapovijedane blagdane«. To je, predragi, ponajglavnija, najpreča dužnost svakoga pravog kršćanina. Dodat ćemo pače, da uvjere, tt/

nom kršćaninu, koji znade cijeniti neizrecivu vrijednost sv. mise, nije dosta da pribiva sv. misi samo u nedjelje i u zapovjedne blagdane. Ne, savršeni kršćanin ćuti živu potrebu, da češće, po mogućnosti svaki dan sudjeluje sa svojim premi- lostivim Spasiteljem kod Njegove žrtve, koja se na oltarima našima istinito i bitno obnavlja nekrv- nim načinom, kao što se je na križu izvršila krvnim načinom. Tako će savršeni kršćanin nastojati, da dnevice sabere za sebe, za svoju obitelj, za svoje mile pokojnike obilne plodove spasenja, koji ističu iz Kristove žrtve.

Doista, predragi vjernici, u svetoj se misi opetovano žrtvuje za nas blagi Jaganjac Božji. On uzima na sebe naše grijehe i grijehe svega svijeta; on svojom krvlju čisti naše duše, okrijepljuje i jača za ovaj i za onaj svijet. Oh, kako je usred svih raznovrsnih zemaljskih oluja i bura miran i spokojan život kršćanske duše, koja često prisustvuje sv. misi! Takova duša stoji duhovnim načinom poput bi. Djevice Marije, sv. Ivana, ljubimca Isusova i dobrih žena pod križem Isusovim, razmatra neizmjernu ljubav svoga Boga, propetog za naše opačine, i tu bolnim srcem osjeća težinu svojih grijeha, pobuđuje u srcu skrušenje za svoje zloće, moli oproštenje i zaziva pomoć za dalnje svoje življenje.

Veliko je značenje sv. mise, predragi vjernici, pa vam stoga toplo preporučujemo ovo: udubite se sve više u pomnjivo razmatranje neizmjerne vrijednosti sv. mise, ove neprocjenive žrtve Novoga Zavjeta, nastojte, da sve bolje shvatite divnu ljepotu njezinih liturgijskih molitava i obreda, koje vam često tumače vaši revni dušobrižnici i vjeroučitelji, Oni će vam i nadalje prema tolikim preporukama sv. Oca, predočivati sve do u najmanje tančine otajstveni smisao misnih obreda i duboko vjersko značenje misnih molitava. Tada ćete vi bolje shvatiti svaki čin svećenikov pod sv. misom, rado ćete pribivati sv. misi, i odatle crpsti obilne duhovne plodove. Tada ćete obavljati ovaj sv. čin ne samo tjelesnim prisustvom, nego će se vaša duša i srce svijesno i pobožno združiti sa svećenikom u časti i molitvi Kristu Gospodinu.

Na koncu primite, premili vjernici, još jednu važnu duhovnu preporuku: pohađajte dnevice predobroga Spasitelja u presv. olt. sakramentu. To je vruća želja Njegovog presv. Srca, to je naravna potreba duše svakog osvjedočenog vjernika. I u istinu: nije li se čuditi, da mnoge kršćanske duše, koje se inače pokazuju pobožne i bogoljubne, ne daju dovoljno važnosti čestom pohađanju milog Spasitelja, koji je upravo iz ljubavi prema nama nazočan u presv. hostiji. Isus je ustanovio ovaj veliki sakramenat ljubavi ne samo zato, da se sjedinjuje s nama u čestoj sv. pričesti, nego također i zato, da Njegovo svetohranište bude nama sigurno i stalno zaklonište u svim potrebama, duhovnim i vremenitim, od kojih toliko trpimo na ovome svijetu. Nije li On sam upravio nama topli očinski poziv: »Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!« Pa to je i jedina zadaća i vruća želja Njegovog preljubežljivog Srca, što kliče: »naslada je moja biti sa sinovima ljudskim«. Mnogi kršćani ne čuju tog lju- beznog glasa svoga Boga, ne prilaze k Njemu, da