Bács megyei püspöki körlevelek, 1928
Litterae Quadragesimales Ordinarii ad sacerdotes et fideles de non communicando in sacris. Litterae subsequentes proxima die Dominica populo fideli praelegantur ejusque argumentum opportuno tempore exponatur. U ISUSU KRISTU LJUBLJENA BRAĆO SVEĆENICI I VJERNICI! Današnjim danom se dovršava pet godina, otkako nam je po milosrdju Božjem i milosti Svete Stolice povjerena administracija onoga dijela Kalačke i Bačke Nadbiskupije, koji je po mirovnim ugovorima pripao novoj našoj domovini S. H. S. Na obljetnici petoj našega rada ne ćemo se sjećati minulih borba i truda, već pozivamo sebe, svoju braću svećenike i vjernike ne toliko na obračun, kako smo vršili svojih dužnosti, nego više na predstojeće zadatke, kako da sačuvamo vjeru katoličku u njezinoj potpunoj čistoći, koja nam je povjerena, kao .jedini oslon našega spasenja i najveće blago našega naroda. Toliko je i vanjskih i duševnih pogibli, da će nam se zamračiti čisti vid u budućnost, da se i kod ove prigode moramo sjetiti opomene sv. Petra: „Braćo! Budite trijezni i bdijte!" (I. Petr. 5. 8.) Ne dajmo se opojiti idejama i željama, koje će Vam bistar sud pomesti, a „nakupiti učitelje, kao što ih uši svrbe i odvratit će sluh od istine i k pripovijetkama će se obratiti." (II. Tim. 4. 1-8.) Ovakim pogibeljima i prigodama „oprite se jaki u vjeri!" (I Petr. 5. 9) Nemojmo naličiti na „trsku, koju vjetar ljulja" (Luka 7. 2.) Čisto katoličko naziranje svijeta bez smjese, neka nas vodi po svim putevima života našega. Najveća pogibelj, koja nam prijeti čistoći naše vjere, proizlazi iz samoga područja gdje živimo. Naša biskupija je područje raznih vjeroispovijesti. Na plodnim poljanama Bačke traže svoj opstanak ljudi, koji imaju raznih vjerskih načela, i koji nastoje svoje nauke širiti i drugima nametnuti. Ova smiješanost naroda i konfesija čine najveće poteškoće kod ujedinjenja sviju katoličkih sila, a ujedno je i najveća pogibelj za sačuvanje čistoće katoličke vjere. Svakdanjim općenjem otupljuje se nježnost katoličke svijesti i zarazuje se zdrav osjećaj i vjera u isključenu istinitost katoličke nauke. „Jedan je Bog, jedna vjera i jedno krštenje" (Eph. 4. 5), a i jedna je sveta katolička i apostolska crkva, koja je vječna čuvarica Isusovih nauka. Stalna prisutnost Duha Svetoga u crkvi pruža nam nedvojbenu sigurnost, da smo na putu spasenja. „Katolička vjera je ono blago u polju, što našavši čovjek sakrije i proda sve što ima i kupi polje ono." (Mat. 13. 44.) Kao vjerna djeca katoličke crkve vazda moramo biti ponospi na to, da cjelinu Isusovih istina imamo i slijedimo. „A time se pokazujemo, da smo njegovi učenici, ako se medjusobno ljubimo". Ljubav prema bližnjemu imamo vršiti u cijelosti i po nutarnjoj mjeri i po vanjskom odnošaju. U vršenju ove zapovijedi ne smijemo isključiti ni jednoga bližnjega i kod vršenja dobrih djela ne pitajmo ni za ime, ni za narodnost, ni za vjeru. Činite dobro svima. U gra- djanskim odnosima budimo prema svakomu jednako susretljivi i ljubezni. Ali kada se pokazuje prigoda, da se radi o odnošaju našem prema vječnim istinama, o dužnostima vjerskim, onda nastupa obaveza prve glavne zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svoga od sveg srca svoga." (Mat. 22. 37.) Kada nam ima duša doći neposredno u odnos s Bogom, Nr. 555.
