Bács megyei püspöki körlevelek, 1926

Nr. 433.

Exhortatio oci catholicam coi* dentiam.

— 9 —

III.

„ Tko mene prizna pred ljudima, priznat ću ga i ja pred Ocem mojim''. (Mt. 10, 32,)

Ljubljeni vjernici u Isusu!

Po milosti Božjoj doživjeli smo opet sveto korizmeno dobo, da ga na spasenje svoje duše upotrijebiti uzmognemo. „Evo vrjemena ugodna» evo dana Bpasenja“. (II. Cor. 6, 2.) Požurimo se ove dane na duševnu korist svoju i svojih bližnjih upotrijebili, zazivajmo njegovu pomoć u suzama i pokori, i on će nas uslišati. „Sazivaj ga i Gospodin će te uslišiti, uzdiši i reći će: Evo tu sam!“ (Iz. 58. 9.)

U ovom svetom korizmenom vrjemenu ishodit ćemo pomilovanje Božje, otpustit će nam milosrdni Bog grijehe, povratit će nam svoju milost, al iza opraštanja grijeha preostaje nam po pravdi Božjoj kazna, što smo zaslužili i što ju na ovom ili drugom svijetu podnijeti n orsmo. Evo n»m opet dani ugodni: „U ugodnom vrjemenu uslišat ću te, na dane spasenja pomoć ću ti (II. Cor- 6. 2.)“. Šalje nam Pog po svojem namjesniku radosnu vijest, da će nam sve dugove oipustiti: jer je „dobar i milostiv naš Gospodin Bog." Pravednom kaštigom očišćeni, po njegovom milosrdju će nam odlanuti, te ćemo pred Božjim licem nevino i slobodno hodati i njegov blagoslov na svoje poslovanje ishoditi, te ćemo u čistoći moći raditi i boriti se; truditi se na djelu svoga spasenja, a boiiti se za potrebe crkve Božje. To je dužnost svakog kršćanina, na ovu svijest ima se podsjetiti svaki katolik, osobito pak odrasli muškarci. „Ljudi, Vas pozivljem, slušajte, jer o velikih stvari kanim govoriti." (Posl. 8. 6.)

Ovo je svijest katolička, ove dužnosti se ne smiju zaboraviti ni za jedan čas svoga života. Kršćanski živjeti pred licem Božjim, katolički djelovati u javnosti, to su smjernice katoličke svijesti, na ovakav život i djelovanje se moramo spremati od mladosti, vršiti u dobi muževnosti, za ovakav svjestan život možemo iščekivati nagrade u vječnosti. Bogu ugadjajmo po nevinom

životu, a ljudima dajmo dobar izgled u gorljivosti u borbi za njegovu crkvu.

Da se ovaka svijest uzbudi u svakom katoliku, to je svrha ove poslanice, to je naša molitva : „Prosvijetli mi oči, da ne zaspem na vi jeke : da ne rekne moj neprijatelj: Svladao saro ga.“ „Koji me progone, radovali bi se, da ja napustim svoje mjesto, a ja se uzdam u tvoje mi- losrdje." (Ps. 12. 4—5.)

U ovoj borbi moramo biti ustrajni. Ona traje ođ početka svijeta i ne će uzdahnuti do sudnjega dana. To je borba izmedju duha ovoga svijeta i Duha Božjega, borba izmedju dobra i zla. Ova je borba dužnost svakog kršćanina do svoga konca. „Borba je život čovječji na zemlji." (Job. 7. 1.)

Ali svaka borba samo je onda uspješna, ako 9P vodi po planu i pod razumnim vodstvom- Ratni plan se u našoj borbi zove „katolička akcija*, a za vodstvo nam postavlja Kristova crkva svoje svećenike, koji su pozvani, da i posvete pojedince i ubrane slobodu svoga stada. Ovo shvatiti i gorljivo slijediti, nosi lijepo ime katoličke svijesti. Ovog korizmenog vrjemena u postu i pokori svećenici će kod Boga biti našim posrednicima: „Izmedju praga i oltara uzdisat će svećenici vapijući: Smiluj se Gospodine, smiluj se narodu tvome i ne pusti tvoju baštinu u propast." (Joel. 2. 17.) Svećenici se naši vazda svakom prigodom gorljivim duhom trude, da duše, nyihovoj brigi povjerene, posluže, da po molitvi, sv. žrtvi, po pripovijedima, dijeljenjem svetih otajstva, sa svojim primjerom, opomenama i nagovorom kraljevstvo milosti Božje razšire i okrijepe u dušama. Ovu dužnost nije sebi ni jedan svojevlasno izabrao, već ga je Bog pozvao kao Arona. Nitko se od svećenika nije od sebe podigao, da narodu služi, da ga na putu spasenja vodi, da njegove duhovne poslove ravna, već samo koga je Bog na to odabrao, ovlastio, zaredio i opunomoćio. Svećenici su od Boga postavljeni, da svoj narod