Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1979. (1979)
ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Szita László, ford.: Barics Ernő)
nosno kod Andrea u Offenbachu. U našem godišnjaku donosimo nekoliko recenzija o spomenutim djelima. Na molbu Marije Terezije, supruge cara Franje II, te Miklósa II Eszterházyja komponira i mise koje se izvode sa velikim uspjehom. G. 1807. na preporuku Franza Krommera iz Pečuha Lickl dolazi u Pečuh za zborovodju katedrale. Zbor katedrale djeluje kontinuirano od 1711 g. a radi sa stalnim orkestrom koji tada broji 15 članova. Za madjarske prilike je to veoma značajan broj. Takoreći odmah nakon dolaska u Pečuh Lickl od 180 8 g. redovno svira Mozartove mise za orkestar koje do Licklova dolaska nisu poznavali u gradu. Od 1810. do 1812. prihvaća se sviranja na orguljama. G. 1811 formira mjesni „Tonkünstler und Choralisten Gesellschaf" sa glavnim zadatkom pružanja materijalne potpore udovicama i siročadi preminulih muzičara. U tu svrhu muzičari svoje zarade do kojih su došli nastupima po strani i na javnim zvaničnim koncertima stavljali u zajedničku blagajnu. Na koncertima su izvodili simfonije Haydna i uvertire opera Mozarta, Cherubinija, Weigla i Mayra. Radi koncerata Lickl 1815 g. otvara i radnju za prodaju muzičkih djela. Nastojao je pridobiti i angažirati mnoge vrsne muzičare za Pečuh a mnogi su njegovi učenici i ostali u gradu. Postoji nekoliko podataka koji potvrdjuju da je imao veze i sa bliskim Osijekom, tako npr. János Hummel je bio vjerojatno njegov učenik. Društvo za crkvenu muziku u Požunu, osnovano 1833 g., izobralo ga je za počasnog člana. György Lickl je umro 12. svibnja 1843. u Pečuhu. O njegovoj smrti piše i Allgeimeine Wiener Musik — Zeitung. 1852 g. u groblju nekadašnjeg budimskog predgradja kipar Mihály Bartalics podiže mu nadgrobni spomenik. Taj se spomenik čuva danas samo na fotografiji jer sam nadgrobni spomenik nije sačuvan. Arhiv muzičkih nota pečuške katedrale sačuvao je 137 njegovih djela a do nedavna veći dio tog opusa bio je nepoznat javnosti. Sva pomenuta djela nalazimo u spisku u kojem se kronološki i tematski navode djela, a taj spisak objavljujemo i mi. Na istom mjestu je pohranjen i onaj dio Licklovog materijala bečkog Gesellschaft der Musikfreindea koji je nastao za godina provedenih u Pečuhu. Na osnovu jedne inventure iz 1829 g. navodimo ona djela koja su iada još postojala ali danas ih već nema. U IV poglavlju studije ukratko dajemo pregled djelovanja sinova Györgya Lickla. Carl-Georg i Aegidius Ferdinand Carl još kao mala djeca dolaze sa roditeljima u Pečuh. Otac ih je podučavao. Carl-Georg, rodjen 1801 vraća se u Beč Aegidius-Ferdinand se pak nastanio u Trstu. Za nas je od posebnog značaja rad i djelovanje Jánosa Lickla. On je ostao u Pečuhu i oko 1848 komponirao je glazbu koja je u mnogome slična madjarskoj. Na taj način se jasno može pratiti kako se je originalna austrijska obitelj za nepuna pola stoljeća asimilirala što je prebrzo ako imamo u vidu da je prošlostoljetni ,, Fünfkirchen" imao dosta njemačkog u sebi. I poslije smrti Györgya Lickla još se dugo izvode njegova najbolja djela crkvene muzike, još i koncem stoljeća. Nakon prestanka sa radom zbora i orkestra katedrale i kasnijeg rasformiranja ponovo tek 1969 g. su oživjela djela starih pečuških majstora - skladatelja a medju njima i djela Györgya Lickla. Ponovo se izvode njegovo djela i stavljaju na repertoar zborova i orkestara. U tome prednjače zbor Palestrina iz Pečuha, a njegovu duhačku komornu glazbu drži stalno na svom repertoaru duhački kvartet Mecsek. Slijedeća poduža studija tog poglavlja daje uvid u povijest tvornice orgulja koja je bila poznata u ono vrijeme u cijelom svijetu. Riječ je o studiji čiji je autor Zsuzsa Fónay a nosi naslov ,,Pedeszt godina tvornice orgulja Angster (1867—1917)". U njoj autorica ukazuje da se radi ne samo a
