Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1978. (Pécs, 1979)
ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló a kötetben szereplő munkákról (Barics Ernő)
Korišteni dokumenti nalaze se u fundusu arhiva županije Baranje a pripadali su „bojskom arhivu porodice Batthyány — Montenuovo". U opisu nepoznatog autora iz 1809 g. možemo čitati o hataru vlastelinstva, toponimima, nazivima obližnih sela i vlastelinstava. Poslije tog opisa slijede podaci o trgovištu Boly a zatim ostala sela vlastelinstva u slijedećem redosljedu: Töttös, Virágos, Borjád, Kisbudmér, Jakabfalu, Kövesd, Ivány, Nagybudmér, Belvárd, és Gyula, Nyomja, Olasz, Német és Magyarhidar, Birján, Lothárd, Magyarpeterd, Devecser, Kassa, Palkonya, Ráczpetre, Vókány, Kistótfalu, Áta, Szőkéd, Herend és Misleny. Nepoznati autor marljivo navodi nacionalni sastav stanovnika tih sela, značajnije javne zgrade, mlinove, kopane kanale, potoke, veličinu kmetskih posjeda, njihovu razdiobu i klasifikaciju, broj želira s kućom i bez kuće. Sastavljač građe iz 1843 g. je Strázsay Nep. János. On na 8 i po pisanih stranica (mahom pomoću tablica sa podacima i malo teksta) daje pregled o vlastelinstvu. Sela vlastelinstva su podijeljena na okruge, potom se navode zemljišta stanovnika a zatim oranice, livade, pašnjaci, vinogradi i šume. Oba izvora autor donosi u izvornoj ortografiji. U drugom poglavlju godišnjaka su zastupljeni kraći prilozi za predstavljanje razvoja narodnosti u Baranji tijekom 18—19 stoljeća. Bertalan Andrásfalvy u raspravi „Povijesno —etnografska pitanja njemačkih kolonista u zapadnom dijelu županije Baranje posmatrana u svjetlu arhivskih cokumenata" proučava naselja u 18. stoljeću s time da ponekad prati događaje i u 19. stoljeću. Autor primjenom metode povijesne etnografije daje značajan prilog za povijest naseljavanja Nijemaca u našoj županiiji. Osnovni aksiom sistema tema autora jeste slijedeći: napucivanjem ovog dijela kotline Dunava Nijemcima nakon turskog gospodstva njemački kolonisti i ovdašnje stanovništvo kontaktiraju i tim koegzistiranjem stvara se situacija kada naporedo žive narodi s dva različita stupnja razvoja, Gledano s drugog aspekta: u istočnom prostoru Evrope doseljenici sa zapada nailaze na prilike koje su oni već prevazišli. Dvije različite razine kulture zbog neizbježnog koegzistiranja konvergiraju, uzajamnim utjecajem se obe dvije strane mijenjaju pa često i stvaraju nešto treće. Paralelno s tim procesom dvije koegzistirajuće kulture znače u neku ruku i izazov da se jedna u drugu ne utopi. Autor studije oštrim izdvajanjem i prikazivanjem kulture Nijemaca i njihove strategije u novoj domovini naporedo prikazuje i najkarakterističnije osobine Mađara, Hrvata i Srba sa kojima oni zajedno žive. Nijemci nastaniše najprije najviše opustjele ali za zemljoradnju naj pogodnije ravne terene. Oni Nijemci koji su se nastanili u istočnom dijelu Baranje krenuli su na područje u zapadnom dijelu iz ovih naselja. Iako Nijemci stvaraju svoja staništa na mjestu uništenih mađarskih naselja njihova su naselja rjeđa od predasnje mreže naselja. Na taj način velik broj ranijih mađarskih sela je moguće rekonstruirati pomoću toponima. Iz više naselja u koje se doseljavaju Nijemci i postaju brojčano jači od Mađara starosjedioci se iseljavaju. Vrlo je rijedak slučaj mješovitih brakova a ako ih i ima oni su iz kasnijeg razdoblja. Njemački su imigranti gradili svoja naselja obično u šorovima dok Mađari grade svoje kuće tradicionalno ,,u hrpama". Razlike su postojale i u zapremanju zemljišta zgradama. Nijemci na svoje zemljište oblika trake podižu vertikalno štale i staje dok Mađari obićno smatraju da je za držanje stoke pogodniji sistem adaptiranja dijela zemljišta u te svrhe. Pored toga autor je proučio mnoštvo faktora kojima dokazuje viši stupanj privređivanja Nijemaca u odnosu na ovdje zatečene narode. Razlog te tvrdnje autor tumači dolaskom Nijemaca iz sredine sa razvijenijim načinom robne proizvodnje i stvorene navike, shvatanja Nijemci su zadržali i prilagodili u novoj sredini i blagodareći suvremenijem načinu privređivanja osigurali su sebi ekonomičniju proizvodnju. Miklós Füzes u radu pod naslovom „Pučanstvo sela Vókány sa početka XVIII stoljeća do polovine XX stoljeća s posebnim osvrtom na narodnosna pitanja" na primjeru jednog sela
