Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1978. (Pécs, 1979)

ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló a kötetben szereplő munkákról (Barics Ernő)

nisu imala. U vrijeme što prethodi Rakoczijevoj borbi maltretiranje zlostavljanje stanovništva je sve učestalije od strane srpskih graničarskih trupa. Autor u cijelosti donosi podatke „Conscriptio Rascianorum"-a u kojem su popisane isrpske obitelji između 1711—1713 g. a koje se vratiše na svoja ranija staništa. Povratak Srba ne znači i njihovo konačno naseljavanje u ta mjesta. Proučavanje obi teljske građe sela potvrđuje činjenicu da je i srpski živalj 30—40-ih g. u stalnom pokretu. Nakon što ističu privilegije oni se sele u nova naselja. Blagodareći statusom garantiranim privilegijama ponovo privređuju u povoljnim uvjetima. Na taj način stiću značajno blago. Tako protjerani Srbi u vrijeme Rákóczijevog oslobodilačkog rata nakon povratka neposredno iza rata več raspolažu velikim brojem stoke. Srpske se porodice obogačuju. U prvoj polovini XVIII stoljeća broj Srba je još u porastu. Suradnik Pečujskog biskupskog arhiva Ádám Fricsy objelodanjuje vrijedan izvor pod naslovom „Popis stanovništva na imanjima pečujskog klera"

. Dugi niz godina nedostupni arhiv sada se javlja po prvi put publikacijom. Arhivar Fricsy otkriva za povijesna proučavanja dosada nepoznato područje. Pažnje je vrijedna u studiji istaknuta činjenica iz koje se vidi da je u vrijeme popisa stanovništva crkvenih vlastelinstava na njima živjelo 40 % pripadnika raznih narodnosti. Rad nam omogućuje uvid u podatke 76 sela i pustara u županiji Baranji. Popis je, zapravo, važan poprečni presjek i slika relativno većeg područja koncem 30-ih godina 18. stoljeća jer se osvrće, takoreći, na sve vidove gospodarenja i detaljno opisuje oranice, livade, vinograde i prinose na njima. Točni se podaci navode i o broju stoke. Govori se radu mlinova, ciglana, prodaji mesa i ribnjacima. Navodi se broj kmetova i želira. Autor precizno fiksira dolazak imigranata. Iz popisa 1773 jasno se vidi namjera vlastelinstva da se, naime, glavni cilj povećanje prihoda crkve može postići samo evidentiranjem postojećeg stanja i u skladu s tim određivanje optimalnog broja stanovnika za ostvarenje tog cilja. Autoru je povjerena razrada ove teme i stoga da pripomogne u otkrivanju novih područja u predradnjama za sastavljanje Leksikona povijesti naselja u županiji Baranji. Mária Anna Móró u studiji „Dekreti Marije Terezije o Ciganima i popisi Cigana u županiji Baranji od 1775 do 1779 g." — pruža obuhvatnu sliku o životu i položaju Cigana Baranji u naslovu naznačenom vremenskom razdoblju. Ovaj dokumenat — zbog rijetkosti teme i iscrpne obrade grade značajan je prilog za lokalnu povijest. Odredbe i naredbe o Ciganima ukazuju na promišljeno i u mnogome na humano razmišljanje ,,prosvijećnog apsolutizma". Na žalost nemamo popise Cigana sa cijelog područja Baranje. Vjerojatno veći dio tih popisa je uništen zbog loših uvjeta u kojima se arhivi nalaze u 19 stoljeću. I postojeći dokumenti su prilično oštećeni pa stoga objavljivanje tih popisa u cijelosti znači zapravo i spašavanje vrlo vrijednih izvora. Uvod što prethodi popisu jeste kratki obuhvatni prikaz života i sudbine Cigana u to vrijeme. Ovaj uvod autorice ukazuje na dobro poznavanje tretirane teme. Ovu studiju možemo pozdraviti i kao prvi rad rađen iz oblasti povijesti Cigana u našoj zemlji, na osnovu izvornih dokumenata. Studija je upotrebljiva za sve istraživače zavičajne povijesti jer autorica donosi i opširni rječnik latinskog popisa. Od koristi je i popis naselja. Studija László Sándora nosi naslov „Vlastelinski zapisi iz bojskog arhiva obitelji Batthyány— Montenuovo (1809, 1843)". Autor objavljivanjem dva arhivska izvora želi prikazati područje is strukturu bojskog vlastelinstva. Pri pisanju svoje studije autor je upotrijebio veći broj drugih arhivskih dokumenata što mu je omogućilo da pored topografskog razmještaja mađarskog, hrvatskog, srpskog i njemačkog pučanstva upozna čitaoce i sa njihovim etnografskim osobenostima i kulturnoj razini.