A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)
Bevezető
bodni kmetovi i samo su na jednome mjestu bili vječiti kmetovi. Stanovnici sela Cukovca bili su vječiti kmetovi koji su porez plačali temeljem contractusa ali su koristili arendu, zakupninu. Na ovome su veleposjedu poreznici prema contrac- tusu - izuzev dva sela, kao što sam prethodno ukazala - plaćali arendu, u drugim distriktima županije odnosno kod drugih vlastelina toga nije bilo do te mjere jednosmisleno. Na više mjesta javlja se daća u tlaci plaćanjem poreza u gotovini. Od 21-og naselja s contractusima 6 su ratarski gradovi, a 15 su sela. U ratarskom gradu Čakovcu za vrijeme uređivanja urbara obitavalo je 180 težaka s kućom i bilo je slobodnih seljaka poreznika koji su plaćali u novcu. Stanovnici ratarskoga grada Kotoribe bili su slobodni kmetovi koji su plaćali isključivo arendu (249 s kućom 3 bez kuće). U ratarskome gradu Legradu živi 458 težaka s kućom, 39 slobodnih seljaka s gruntom, i plaćali su arendu. Žitelji poljoprivrednoga grada Ne- delišća slobodni su seljaci i arendaši (24 seljaka s kućom, 3 težaka s kućom). U ratarskom gradu Prelogu 171 kmet s gruntom i 28 težaka s kućom plaćala su isključivo gotovinom i bili su dijelom slobodni a dijelom vječiti kmetovi. 13 kmetova s gruntom i 17 slugu s kućom ratarskoga grada Štrigove posjedovala su jedino arendu a bili su mješovito slobodni i vječiti kmetovi. U selima su se podjednako nalazili kmetovi s gruntom i (naročito) težaci s kućom. Navedeni podaci rječito govore o tome da su jednosmisleno bogatiji stanovnici poljoprivrednih gradova od seoskih kmetova gotovo na svim mjestima upisani kao sluge što je s jedne strane dokaz da „težaštvo" nije jednako s pamperizacijom te da su ti težaci svi raspolagali pravom slobodne selidbe. Kmetovi poreznici prema običaju, na tradicionalan način svojim su vlasteli bili dužni plaćati istovremeno gotovinu i služiti tlakom, a kmetovi u jednoj trećini mjesta samo su išli u tlaku. Svuda je bilo neoslobođenih kmetova, na ponekome mjestu bilo je mješovito stanje u kojima je živjelo samo nekoliko slobodnih seljaka. Poljoprivrednih gradova među njima nije bilo. Isto kao i na ostalim područjima županije plaćanje devetine nije bilo uobičajeno. Upadljivo je da većina neoslobođenih kmetova svojem vlastelinu također nije plaćala poreza isključivo u naravi nego su davali i gotivinu a i išli su u tlaku. U jedinom selu koje je bilo pod upravljanjem obitelji Althan u kojemu su seljaci plaćali porez po urbaru nije bio običaj davanja devetine, a nemamo saznanja niti o plaćanju drugih oblika poreza u prirodi. Kmetovima je nametnuta isključivo tlaka. U ovome mjestu obitavali su dijelom slobodni a dijelom neoslobođeni seljaci. Pravni i gospodarski položaj kmetova na međimurskom veleposjedu s više je motrišta bio sličan onima na ostalim prostorima županije, u slučaju kmetova koji su živjeli pod pravnom vlašću drugih vlastelina. Na cijelome prostoru vlastelinstva isto kao i na drugim prostorima županije nije bilo karakteristično plaćanje devetine ali glede drugih poreza u naravi i novcu pokazuje se sličnost. Plaćanje poreza temeljem contractusa i tradiciji vlastelinstva, kao što je već naglašeno, sve48
