A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)

Bevezető

ljišta. Beneplacentariji raspolagali su zemljoposjedom manjim od jednog čitavog zemljišta. Upravo stoga beneplacentariji službu su obavljali osobno a većina su- malista umjesto sebe slala je husare. Jedan je dio kmetova oslobođen te su ih kao vojake seljake ustupili vlastelinstvu. Do 1638. g. ovaj je sustav već ustanovljen: 1135 kmetskih obitelji gospodarilo je na 295,3 cijele parcele u vlasništvu veleposjeda a 189 posjednika zakupnika (sumalista i beneplacentarija) na 732,27 čitava zemljišta35 To jest, 1638. godine kada je Međimurje u cijelosti bilo u vlasništvu obitelji Zrinski zbog obrane od Turaka jedan je značajan dio pučanstva uz tradicionalnu ratarsku djelatnost ili umjesto poljodjelstva vojačio. U razdoblju nakon konfiskacije vlastelinstva36 u koje vrijeme je Međimurje pripadalo komori a zatim prešlo u ruke založnih posjednika, struktura pučanstva se je održala. Za upravljanja komore sumalisti i beneplacentariji raspolagali su s 209 kmetskih selišta a 260 čitavih zemljišta bilo je u vlasništvu komore. Na međimurskom vlastelinstvu i Vlasi su uključeni u vojnu službu.

Međutim vojnici seljaci tvorili su veći dio naoružanih snaga kako u doba Zrinskih tako i za vrijeme kada je posjedima upravljala komora. „Gruntovi seljaka vojnika u praksi su oslobođeni od plaćanja poreza veleposjedniku odnosno državi, obveze im se ograničuju na svega nekoliko dana »vozarenja« i tlake u kočenju sijena. Husari su službu obavljali koristeći vlastite konje ali su oružje, opremu, vojnu liječničku skrb dobivali od vlastelinstva. Teško je ne precijeniti značaj seljačkog vojačenja: urbarski pravilnik je značajan segment kmetstva oslobodio feudalnih nameta i davanja usluga, u praksi podigao ih je na razinu slobodnog seljaštva.''37 U odnosu na 1638. godinu 1670-tih godina temeljita razlika u strukturi veleposjeda će biti ta da u rukama sumalista i beneplacentarija postupno opada broj selišta. Tomu je razlog bio vjerojatno taj da su u vojnoj organizaciji umjesto njih sve više angažirani seljaci vojnici s manjim troškovima. Do 1690-tih seljaci vojnici čine više od 90% naoružanih. Monumenta Zri- nyiana donosi urbar38 veleposjeda iz 1720. g. iz kojega se zaključuje da su još uvijek u vlastelinstvu prisutni posjednici založnici ali prema svjedočenju povijesnog izvora više nisu obavezani za postavljanje vojaka. I o seljacima vojacima govore kao o nekdašnjim vojacima bez toga da još uvijek imaju potrebe za njihovim vojnim uslugama. Slično kao i kod bivših graničara u drugim krajevima zemlje nešto su uspjeli sačuvati od njihova prethodnog privilegiranog položaja. Postali su, istina, seljaci ali su im bili povoljniji porezni nameti. Umjesto tradicionalnih kmetskih poreza plaćali su arendu. U 17. stoljeću na vlastelinstvu se utemeljuju

35 N. Bass 1983.343.

36 Dio međimurskog vlastelinstva kojim je upravljao Nikola Zrinski, nakon njegove smrti naslijedio jer sin Adam, a poslije njegove smrti 1692. g. i ovaj je dio veleposjeda prešao u ruke komore. O sudbini Adama Zrinskog vidi: Hausner 2007.165-180.

37 N. Kiss 1983. 345.

38 N. Kiss 1991. 367-581.

42