A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)

Bevezető

njegova je povijest kako na razini županije tako i države zanimljiva. Vlasnici tog veleposjeda često su obnašali dužnosti glavnog župana.22 Tijekom 11. stoljeća vlastelinstvo dospijeva u ruke Austrijanaca i sve do druge polovice 13. stoljeća njegovi su vlasnici bilio giissinški grofovi. Karlo Robert veleposjed zamjenjuje po cijeni od 4000 srebrnih gira a nedugo zatim prelazi u posjed Istvána Lackfija i njegovih nasljednika. 1397. g. zbog nevjernosti Lackfijevih ponovno prelazi u posjed kralja Sigismunda, a potom nakon kraćeg posjedovanja na ime kratkoročne hipoteke Franka i Simuna Széchenyija22 23 početkom 15. stoljeća u zakup ga preuzimaju grofovi Celjski, nakon čega i prelazi u njihovo vlasništvo. Nakon izumiranja obitelji Celjskih kralj Matija posjede uzima za sebe da bih ih darovao svojem rizničaru Jánosu (Hampo) Ernusztu. Gáspár Ernuszt preminuo je 1514.g. bez nasljednika. Vlastelinstvo je prigrabio otac njegove udovice hrvatski ban Petar Keglević. Ovim se slučajem bavio čak i članak 43. Sabora iz 1542. godine nalažući Kegleviću da u roku dva mjeseca izruči posjed. Ferdinand, 1546. povjerava Nikoli Zrinskom tada već imenovanom hrvatskom banu svrgavanje Keglevića s Er- nusztova naslijeđa. Budući je Zrinski od njegova imenovanja banom od konca 1542. godine sam snosio troškove banskih vojski, uzdržavanja 400 konjanika, a pošto je u igrama borbe za vlast prethodnih godina postigao značajne zasluge služeći Ferdinanda, među ostalima i u likvidaciji Ivana Katzianera, ubrzo je sebe mogao smatrati zakonitim gospodarem Međimurja.24

Popis iz 1549. spominje ga kao novog veleposjednika koji u 94 mjesta raspolaže sa 743 selišta.25 Godine 1638. imovina Zrinskih - pa tako i feudalni veleposjed Međimurje - podijeljeno je među dvojicom braće Nikole Zrinskog i mlađeg mu brata Petra.26 Središte vlastelinstva bilo je sjedište Nikole Zrinskog, Čakovec. Nakon smrti pjesnika koja je uslijedila 1664. njegov je mlađi brat pokušao od udovice i mladoga nećaka oduzeti vlast nad što većim dijelom imanja, Čakovec također dospijeva u njegove ruke. U svojem novom plijenu, međutim uživao je kratko. Kao jednog od glavnih organizatora Wesselényijévé pobune 1670. godine uhićen je i osuđen na pogubljenje i oduzimanje svih dobara, a potrom je u travnju 1671. godine i pogubljen. Njegova imanja su popisana, konfiscirana su i prešla su u nadležnost komore. Nakon smrti sina Nikole Zrinskog, Adama 1691. i njegov dio imanja prelazi u nadležnost upravljanja štajerske (gracke) komore, a da bi potom dospio u ruke upravitelja hipotekarnom imovinom. U razdoblju između 1695. i 1709. imanje pripada Marchio de Pryeu, od 1715.-1719. zakupac mu je Ivan Čiku22 Između 1593-1625 Juraj i Nikola Zrinski, između 1644-1664. Nikola Zrinski pjesnik i vojskovođa, između 1683-1691. njegov sin Adam Zrinski, između 1721-1785. Mihajlo Ivan Althan i Josip Mihály, te između 1790-1824. Mihajlo Ivan i Franjo Althan.

23 N. Kiss 1991.11-13.

24 Salamon 1865. 347-362.

25 Maksay 1990. 929-1010.

26 N. Kiss 1983. 340. Spis o podjeli posjeda objavljujemo u našoj knjizi: Spis broj 1.

39