Zágorec-Csuka Judit: Gábor Zoltán festőművész portréja (Lendva, 2002)

Szerkesztői előszó

smjelo smjestiti u neke kalupe u koje on ne spada. Može se, međutim, reći da osim slika iz njegova opusa na kojima se nižu opće ljudske osobine i vrijednosti, ravnodušnost i protuslovlja izbirokratiziranog svijeta, najmarkantnije poruke dopiru upravo s tih "anti-panoa". Kao da cijeli pesimistični nazor nekako popušta. Strahovi, problemi koji izviru iz ljudske slabosti i ravnodušnosti ovdje su usmjereni ka preglednijoj i jasnijoj viziji, koja niti početkom 21. stoljeća ne može ni bez "zajedničkog htijenja" koje se rađa razapeto između "Mađara i ne-Mađara", niti bez stvaranja vanjske i unutarnje harmonije.

Kako je to napisao jedan od recenzenata, koncept knjige o Gćboru autorice Judit Zágorec-Csuka lijep je primjer za to da se osim važnijih motiva i kompozicijskih struktura životnoga djela i raznovrsne djelatnosti umjetnika-pisca publicističkim načinom

uspješno može pratiti i razvoj ličnosti. Gdborov životni put i umjetničko stvaralaštvo tipičan su primjer za ispreplitanje i uzajamno nadopunjavanje sudbine i djela - duša je u neprekidnom razgovoru sa sudbinom, a sudbina s dušom i vanjskim svijetom u vremenu u kojem čovjek može imati vjeru jedino u iskupiteljsku moć lijepoga.

U jednom od svojih ranijih intervjua on je sa uobičajenom odlučnošću odgovorio: "Vjerujem samo u moć ljepote!" Izjava, kredo, koji i početkom 21. stoljeća nosi u sebi mnogo aktualnosti, koja svrstava Gábora u red onih sinova Lendave - od Györgya Zale do Kólmána Patakyja, od Lászlóa Hadrovicsa do Sándora Szúnyogha - čija se kolijevka njihala u ovom gradiću, a koji su se pa makar samo i simbolično uvijek na koncu vratili u svoj rodni grad. Takav je i naš prijatelj Gábor: sada je već zauvijek dio nas Lendavčana.

Lajos Bence

16