Djoković, Milan: Ljubav; Q 249

- 31 ­se/. Znaš staru. Odmah se umiri kad mene vidi. Izgleda da majkę u starosti podetinje, a éerke postaju majkama májke. Haj de ti lezi i nemoj od komarca da praviš magarca. Ujutru treba da poraniš. Deset puta su danas monteri dolazill i pitali da 11 češ sigurno večeras dočl. Nešto fali. Eto, smetnula sam s uma da ti kažem. Neki deo, čini mi se, ne valja. Pogrešno. Tako nešto. Laku noč. Zdravo. Stlči ču ujutru da ti spremim doručak. Lepo se odmori. ŽARKO /pod j e za njom do vrata/. Ne volim to. DANICA E, ne voliš. A u ratu koliko sam noču gacala sama! Ove bogaze, bar, znam i žmurečl. Spavaj . Zdravo. /Zatvori vratV* ÄlkOLA To vam je komita. ŽARKO Ne može čovek da joj dokaže. Uvrtl, tako, sebi nešto u glavu. A i ona stara. Stvarno je podetinjila. NIKOLA Nije daleko. Nema sat i nešto brzog hoda. A ona gazi kao košuta. Silna žena. Danas smo mogli da se pred njom sakrijemo. Boga joj ženskog! Je li vam ispričala? ŽARKO Š t a? NIKOLA Nije? ŽARKO Ništa ne znam. Šta se desilo? NIKOLA Ne znate šta se danas desilo?

Next

/
Thumbnails
Contents