A közös ügyek tárgyalására a magyar országgyűlés által kiküldött s Ő Felsége által összehívott bizottság jegyzőkönyve, irományai, naplója, határozatai, 1882 - hiteles kiadás (Bécs, 1882)
A közös ügyek tárgyalására a Magyar Országgyűlés által kiküldött bizottság naplója
42 IV. ÜLÉS. dahnjuje nepovjerenjem, ona je odviše zagrezla u birokratizam baz duha i cilja, da bi mogla blagotvorno djelovati u onoj primitivnoj zemlji. No Bošnjak i Hercegovac neustajena oružje, da izvo- juje dobru, u evropskom smislu upravu. Na onom stupnju kulture, na kojem se one zemlje danas nalaze, biti će uprava ondje tim nepriliönija, ćim više odgovara evropskim pojmovom o dobrom poredku i o vjekovitum nadzoru države. lT ostalom da uprava nije podigla na oružje onoga puka, vidi se najbolje odatle, što je odporni pokret potekao iz Krivošija, koji nisu imali razloga, da se potuže na upravu baruna Rodica Nemisleć dakle da je uprava rodila ustaški pokretu Hercegovini, moram ipak izreći tvrdo uvjerenje, da ljudi, koji danas upravljaju u Bosni, i način, kojim to oni čine, nisu vrstni probuditi u onom paku povje* renje i privrženost prama monarhiji. Upravitelj Bosne, koji bi znao samo jednu uru na dan razgovarati s begom ili s rajom, bio bi viševriedan. nego li upravitelj, koji dan i noć sjedi i piše u kancelariji. Niti grabežua navada od vjekova nije uzrok ustanku, kako bi drugi rada. Nemar za život, nikakav strah od smrti, običajan narodom primitivnim i siromašnim, jest jako pomagalo, al nije uzrok ustanku. Tko nezna cieniti života, jer mu nepozna zadaće i blagodati brzo će poteći, da ga na kocku stavi, al ni on toga bez uzroka nečini. I njemu je glava mila, dok je neima za što žrtvovati. Potreba i nalog države, da se onaj puk podvrgne vojaötvu, jest bez sumnje neposredni povod, al nije uzrok odporu. Onaj puk, vičan vje- kovito vojevati, neboji se puške, pod koju ga stavlja država. Uzrok ustanka po mojom mnenju leži nuno dublje i potječe iz opreke dvajuh protivnih načela, potječe iz protivštine, u koju su historićkim razvojem dospjela dva nejednaka svieta, sviet zapadni i iztočni Sto ja pod ovim mislim, biti će jasnije, ako napomenem, da danas u odporu stoji puk muhamedanski i pravoslavni dakle iztočni elemenat, dokle elemenat zapadni, katolički puk, u vjernosti i posluhu ostaje. S ovom pojavom državnička vještina monarkije mora vazda računati, u njoj mora smatrati maleni, ali nesumnjivi val one velike borbe, koja se zametnula, kad je Byzane postao rivalom Rimu, i kad je Rusija postala možnim zastupnikom iztoku naproti ovoj monarkiji, koja zastupa zapad. Narod u Bosni i Hercegovini jest primitivan ; no nije svietu tako primitivna naroda, koji nebi imao nikakvih tradicija iz prošlosti i sanja o svojoj budućnosti. Tradicija o državnoj samostalnosti pronose se i danas po Bosni i Hercegovini u narodnoj pjesmi veličanstvene jednostavnosti i pođhranjuju izvjestnu čežnju, koja kroz vjekove ni jedan ćasak nije obumrla. Tu je izvor svim ustankom, što bilježi povjest Bosne i Hercegovine; u ovoj tradiciji i čežnji nalazila je Rusija sigurnu polugu, kadgod je pronašla shođnim, da uzmuti balkanski polno- tok i odvali jedan po jedan temeij izpod turskoga gospodstva u Europi. U ovoj tradiciji i čežnji crpe kneževina Srbija i Crnagora svu snagu svoga upliva na one zemlje. Naši pako državnici, koji su došli posije Evgena Savoj- skoga, kano da vu sdvojili, da ki mogli narodnu tradiciju i čežnju navrnuti u interesu monarhije, stavili su se u odpor proti njoj i bili su najodličnija podpora Turskoj. Mi se svi sjećamo, kad je posliednji iztočni rat buknuo, koliko je trebalo vladam monarhije napora, da pi’oti javnomu mnienju. izražavanu u zemlji i u obim parlamentima, nepriteknu u pomoć Turskoj, koliko jim je trebalo napora, da provedu politiku okupacije. 0 onom narodu i onih zemljah najružnije i puštale su se iz parlamenta i iz novinstva najprezirnije izjave Mi se svi sj sjećamo, kake su vlade ove monarkije. potisnute javnim mnienjem. izjavljivale, da Turskoj zato nepomažu, jer evropska konštelacija nedopušta, i da Bosnu i Hercegovinu uzimlju samo zato. da se balkanski narod u zaptu i nemoći uzdrže. Od nijedne strane nije se ćula rieč milosrdja i ljubavi za one narode, od nijedne strane nije se izticao cilj, koji bi se onim narodom mogao pričiniti prijazan i plemenit. Uzeli smo jih u vlast, ne jer to njihova sreća ište, nego jer to naša nužda nalaže. A onda smo još sklopili ugovor, koji uzdržava suve- renstvo Turske nad onimi zemljami te je vrlo karakteristično, što je odpor nastao povodom naložena uvojaćenja, to jest prvoga akta, kojim je monarkija suverensku svoju vlast izrazila. A onda smo zaključili u jednom i drugom parla-