Országgyűlési napló - 1997. évi tavaszi ülésszak
1997. április 21 (261. szám) - Franjo Tudjman, a Horvát Köztársaság elnökének és kíséretének köszöntése - Franjo Tudjman, a Horvát Köztársaság elnökének beszéde (horvát nyelven) - FRANJO TUDJMAN, a Horvát Köztársaság elnöke:
2387 zajednickog zivota u drzavnim tvorevinama, koje su nas povijesno povezivale, ali iz kojih smo podjednako zeljeli u punu samostalnost i suverenost. Tih osam stotina godina zajednickoga zivota ostavilo je, usprkos posebnostima i medjusobnim prijeporima, trajan biljeg nase kulturne, civilizacijske i gospodarske pripadnosti srednjoeur opskom krugu naroda, krscanskoj civilizaciji i demokratskim idejama koje su oblikovale nas nacionalni zivot i karakter. Mnoga povijesna iskustva stekli smo zajedno, a druga smo sticali odvojeno nakon prvog i drugog svjetskog rata. Na osnovi svih skupo plac enih iskustava danas mozemo zrelo razmisljati i govoriti o svojoj povijesti s opce ljudskom i nacionalnom odgovornoscu da bismo iz te povijesti izvukli srvhovite pouke, i da ne bismo ponavljali pogreske iz proslosti. U Europi, a i cijelom svijetu ima odvec malo razumijevanja za interese i sudbinu malih naroda. Stoljecni zivot malih naroda u drugim drzavnim tvorevinama, i pod vladavinom velikih imperijalnih sila, uvjetovao je u svijesti svjetskih cimbenika nedostatak shvacanja da mali narodi imaju svoj poseb an nacionalni, vjerski, kulturni i civilizacijski identitet, koji odrzava njihovu opstojnost usprskos svim nastojanjima velikih za nepriznavanje njihovih prava na poseban samostalni zivot. Svijest o nacionalnoj posebnosti nije nikada bila zatrta kod hrvats kog naroda koji je uvijek tezio ostvarenju svoje nezavisne i suverene drzave. Tu svijest nisu mogle promjeniti niti tzv. velike ili nadnacionalne ideje panslavizma, austroslavizma i jugoslavenstva, a niti one liberalizma, pacifizma, socijalizma ili komuniz ma. Nisu je mogle unistiti niti imperijalizmi i sovinizmi nasih susjeda, niti teznja za prosirenjem njihove moci prisvajanjem dijelova naseg nacionalnog podrucja. Tu svrhu nisu mogle postici ni najokrutnije namjere osvajackih ratova - genocidno istrebljiva nje, ili kako se to danas kaze " etnickog ciscenja" - koje nisu tek ovovjekova pojava nego ih nalazimo u cijeloj europskoj i svjetskoj povijesti. Takva nesretna sudbina, koju smo iskusili u proslosti, cini nas osjetljivim na svaku opasnost po nasu slobodu i neovisnost, i na ugrozavanje naseg nacionalnog identiteta. Povijesna zbilja u proslosti upucuje na bitnu spoznaju: ne zaboraviti kako i zasto se sve to zbivalo, da bi se izbjegla mogucnost ponavljanja zla koja su nas u proslosti ugrozavala. Taj obrambeni mehanizam mora postojati u svijesti naroda i njegovih politickih vodja - ne kao jednostavno odbijanje svih veza i suradnje - nego kao oprez i razboritost u vodjenju svake politike, pa i one koja vodi unapredjenju suradnje prema gospodarskim, a pogotovo po litickim integracijama, koje se danas promicu kao spasonosno rjesenje za nas kontinent. Valja takodjer imati na umu da pokusaji stvaranja jedinstvene Europe nisu nove pojave. I prije danasnjih integracijskih procesa postojala su carstva koja su ujedinjaval a gotovu cijelu Europu: od Rimskog Carstva, Svetog Rimskog Carstva i Habsburske Monarhije, a ne treba zaboraviti ni Napoleonovu ni Hitlerovu Europu, pa ni zamisao i stvarnost Staljinove sovjetske Europe. Za novu ce Europu stoga biti odlucujuce koliko ce i kakve pouke izvuci iz tih povijesnih zbivanja da bi se izbjeglo ponavljanje svega onoga sto je dovelo do njihove propasti. Prije odgovora na pitanje kako Hrvatska gleda na europske integracije, treba imati pred ocima cinjenicu da je do ponovne uspostave sa mostalne hrvatske drzave doslo u prijelaznom povijesnom razdoblju raspada socijalistickog sustava i visenacionalnih drzava u Europi, ukljucujuci i azijski dio Sovjetskog Saveza. Glavni medjunarodni cimbenici te su povijesne promjene dozivljavali dvostruko: s jedne je strane nestajala stalna opasnost prosirenja nedemokratskog sustava prema Zapadu, ali se s druge strane pojavljivao strah od posljedica raspada dotadasnjeg medjunarodnog poretka, koji je pocivao na ravnotezi sila i utjecaja, s izgradjenim politi ckim ustrojstvom u medjunarodnom poretku te ravnoteze. Bitni europski i svjetski cimbenici, pa i cijelo svjetsko javno mnijenje bili su opcenito protiv stvaranja novih drzava u Europi. Pojava takvih drzava remetila je postojece europsko uredjenje
