Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-182
68 182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. Time su ovorena vrata tuzakanju, usljed kojega imade uslijediti odpust od sluzbe. To je cudna ustanova i moze dati povoda, da ce nmogi i mnogi posten cobjek sluzbu izgubiti, jer kako znadete iz drustva ljudskoga, imade ljudi jako nevaljanih, imade ljudi zlobnih sklonih na klevete, koji vole drugoga ocrniti, drugomu jamu podkopati üi nekoga unesrec'iti. Takovi ce ljudi iz osvete i pizme otici glavaru i kazati: onaj namjestenik bio je jucer pijau, a moze biti da je doticni namjestenik fakticno u gostioni samo casicu sljivovise za okrijepu pojrito, pa da ga onaj drugi, koji ga yidi, odmali tűzi. Ja cu se osvrnuti jos na jedan § naime na § 23, pa ceté vidjeti iz svega, sto smo mi maveli, da je ova zakonska osnova o zeljeznickoj pragmatici neosnovana i neopravdana iz nutarnjih razloga i iz vanjskih i iz politickih, da je pravo nedonosce svojit sastavljaca i bila bi prava sreca i za Hrvatsku i za Madjarsku da ova zakonska osnova nije nikada ni donesana na stol visoke kuce. Bilobi manje smutnje i manje razdora madju jednima i medju drugima. Medju tim duznost je duznost i kad je vec osnova tu na stolu visoke ove kuce moram da glede nje obavim svoju duznost pa da predjem dalje u §. 23. Kaze se tu, (olvasta) : »Nuzgredno zanimanje-bilo sa piacon ili bez placemoze namjestenik primiti i obnasati samo uz predhodnu dozvolu svoga vrliovnictva. Dozvola se moze ma kada oduzeti. Nemoze se dozvoliti prihvat nuzgrednog zanimanja ako se isto ne slaze sa ugledom sluzbovnog cina ili sa savjestnim obavljanjem sluzbovnih duznosti ili ako time nastane interesni oclnosaj.« Na ovu toeku spotaknuli s du se s koro :svi moji predgovornici, jer ona nejaravda koja .se nalazi u orom §, tako je vélik a, da se na nju mora svatko obazreti, jer ona zabranjuje zeljeznickim namjestenicima i onima, koji su u najsiromasnijem razredu, koji glede place nemaju skoro nikakove povisice, nego dapace kao da im je jos snizena j>laca, da se prihvate bilo kakovoga rucnoga rada, kojim bise u svom kukavnom stanju mogli pripomoci dapace zabranjuje se, isto i njiliovim suprugama ili drugim clanovima obitelji. Nama se cini, da je ta usranova sasvin suvisna. Jo§ sto se tice samih namjestenika, kako tako, ali nije pravo glede clanova obitelji. Razumljivo je, da se namjestenik i cinovniki nesmi je baviti nuzgradnim poslovima, koji stose u opreci sa njegovin sluzbenim cinom, ili mu smetaju u izvrsivanju istoga. Za sto? jer su zeljeznice opasne stvari jer se tu za jedan trenutak oka mogu zbiti goleme nesrece, mogu tisuce ljudi glavom platiti, pa za to treba, da ovaj cinovnik uvjek na jedno upire svoje oko i da na drugo i nemisli, nego na glavni zadatak svoje sluzbe. Ja ne imám nista protiv tóga da ovakav namjestenik kod zeljeznice bude malo stroze stegmit na svoju sluzbu i zadacu, ali ne treba ici tako daleko, da mu se oduzmu vrela privrede barem kod clanova njegove obitelji, koji mu mogu pomoci. U obce, gospodo, moram pripomenuti, da kod ove zakonske osnove opazam jednu veliku nepravdu — naime da ova zakonska osnova trazi od svojih namjestenika tezku sluzbu i najstrozju odgovornost, pace, ako mora i preko vremena raditi u zeljeznickoj sluzbi, on to mora raditi bez.ikakove nagrade, sve najstrozje mjere i oprezi, koji su u obce moguci kod jednoga sluábenika, svi su pometati u §§ ove osnove. To nije zlo, dobro je to, neka imadu ovakovu velilui odgovornost namjestenici zeljesnizki. Ali gosjsodo, treba uvjek na drugu stranu okom osvrnuti, pa izmedju odgovornosti i duznosti treba da bude razmjer s nagradom. Ako oni imadu takovu strogu sluzbu, ako imadu toliku odgovornost, onda bi im se morala i razmjerno veca nagrada i veca'piaca dati. A tóga u ovoj zakonskoj osnovi neima. Na jednoj strani pretjerano strogo, a na drugoj strani vec su zaboravili, sto su na prvoj strani kazali da ih valja i nagraditi. Za to mi zastupnici ove hrvatske delegacije trazimo, neka se ta zakonska osnova u tom duku izpravi, da se veca briga i paznja posveti ovoj bijednijoj i zapustenijoj klasi na Zeljeznicama. Grospodo moja, ja du ovdje spomenuti jos njekoje §§.; nemogu sve zedom űzeti, jer su moji drugovi vecneke uzimali i resetali. Ja cu űzeti samo jos njeke, koji se meni nikako ne svidjaju, i koji se nebi smjeli nikako uvadjati u zakón, koji treba da stoji na visini pravde. A tu cu se sada ustáviti na §. 32. U tom §. stoji (olvassa): »E,ednu kaznu moze svaki predpostavljenik nametnuti svomu podredjeniku. Prije nego se redna kazna odredi, imade se namjestenik preslusati glede sluzbovnog prekrsaja kojim je okrivljen. Proti odmjerenju redne kazne moze se namjestenk u smisíu §. 12. prituziti, ali prituzba neima odgodne moci«. Gospodo moja! U óvom paragrafu dojmsta se ono, sto zakón ni u jednom slucaju, ni kod jednog naroda nebi smjio dopustiti. Tu se naime dozvoljava, barem mjesto se otvara, da bi nevino osudjeni morao kaznu pretrpjeti, a onda moze cekati dok mu bude riesena prituzba. Ovo je, gospodo, nepravda, koja se ne smije nikomu u nijednom ljudskomu druztvu i za to bi trebalo, da se ovaj § 32 preinaci i u duhu pravednosti obradi, Evo, gospodo moja, to je, sto sam htio spomenuti kod ove osnove zeljeznicke sluzbene pragmatike. Ne cu dalje govoriti, jer bo se vrjeme vec, kraju priblizuje, nego cu zakljuciti pa kazem ovo: Ovu zakonsku osnovu kako ju je zajednicko ministarstvo donielo na stol. ove visoke kuce, ne
