Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

181. országos ütés W()7 torskei da uopce nedira u zakonski cl. XXX. od god. 68., odnosno da se tome ne jxrejudicira. Mi se tom izjavom absolutno zadovoljiti nemozemo. Mi vrlo dobro znademo kakovu tendeneiju drzavne zeljeznice imada u Hrvatskoj. Mi to vidimo po svemu onome, sto se je zbi való do sada. ííajasnije vidi se to odtle, sto su se uvele madjarske skole. Tu nama nitko nemoze kazati niti sa stolice, s kője govori drzavni tajnik, da nepostoji tendencija, dok u istinu tendencija postoji i dok to i najesjetljivije osjeca hrvatski narod. Nije dosta ja kazati da se nekani ma dajrizirati. nije to dosta, nego barem dokazitecinom pruzite neki znak, da u tom nelezi tendencija. Naravno da je to tesko uéiniti, dok se u samom zakonu trazi, da mora svaki namjestenik znati madjarski. Do god se tom ustanovoin hoée zakoniti protuzakonita praksa, te dok god se domaci sinovi izljucuju odsluzbe na zeljeznici a dotle vi svojim sinovima dajete nemjestenja i zasluzbe u nasuj zemlji dotle se nemoze tvrditi da ne postoji ona tendencija, koja fakticno postoji. Xadalje kaze g. drzavni tajnik Szterény da u opce ova zakonska osnova néma svrhe, da rijesia pitanje jezicno, nego da samo opcenito radi o kvalifikaciji cinovnika. Pitam ja, gospodo moja, ako je to istina, sto je rekako g. Szterény, zasto ste vi nepopustljivi i zasto tako tvrdkorno stojite na opirecmom stanovistu i necete na nase zalitjeve i na nase stanoviste obzira űzeti ? Ako se ustanovljuje i regulira samo kvalifikacija, mogli ste u opce ispustiti pitanje jezicmo. Mi nismo isii za tim da pravimo kakvi koflikt, ali nemojte traziti da nakom lijepih rijeci, sto smo ili culi svase strane, odustanemo od svoga stanovista. Dajle i taj izgovor, kao da se tu radi samo o kvalifikaciji i da je to neste neduzna, na sto sémi netrebamo obazirati, nestoji. ünda dolazi opet ona toze koncesija, da bi se u sam zakón uvstilo za nase umirenje da se tim ne dira u pitanje jezicno niu zak. cl. 1:67. Ta. tője sve rabulistika i sofisterija. Ako bismo mi pristali na to, da se za kvalifikaciju trazi jezik madzarski, a da se sacuva nama princip, da se stavi unutra, da se time ne dira u zakonski clanak I. od god. 1868., mi time ne bi bas nista polucili, jer bi vi uzakonili protuzakonitu postojecu praksu, koja nas danomice vriedja i izaziva. To su sve sasvin prazni izgovori i izlike, a nikako se nemoze oprostiti vam, da se sakrivate za ovakove formalnosti ili sofisme samo za to, da proturate teoriju o jedinatvu drzave, i o magj. drz. jeziku, a nasim sinobima da otmete kruli. Vi kazete da nije svrba ovoj zakonskoj osnovi rijesavanje jeziönoga pitanja ali fakticno se rijesaTu. Istice ses vasé strane, da bi rijesavabja spornili pitanja spadalo pred regnikolarene depntacije, ali mi Hrvati nedrzimo to június 21-én, pénteken. 23 pitanje prijepornim. Za nas je to pitanje jasno prerikno rijeseno u nagodbenom zakonu od god. 1868. Mi ne trazimo regnikolarnih deputacija i bilo bi pogibeljno mozda pristati na to, sada jer se bojati da bi se mozda riesenje odgadjalo Bog zna dokle. G. drzavni tajnik tvrdi, da se §. 9., 56. i 57. ne protezu na zeljeznicka poduzeca jer da si to privatna poduzeca drzave. Ne cu o otim vise govoriti j>osto sam vec govoriono ponovno naglasujem, da sve kad bi i koncedirali da su privatna poduzecada niti pod tim vidom nemozemo pristati na uzakonjenje madzarskoga jezika, jer ni u kojem obliku ni pod kojom forrnom nemozemo pristati, da se madzarski jezik uzakoni na hrvatskom teritoriju. I za privatna poduzeca na hrvatskom teritoriju po postojecim zakonima obvezatan je u sluzbenom saobracaju i javnom poslovanju hrvatski jezik, a postojeci zakoni u tom pogledu nemogu se mijenjati zakonima zajednickoga sabora. Onda véli Szterény, da su u hravtskoj razne upravne oblasti u nekim slusajevima prigodom sastavka izbornih listina rijesile pitanje tili cinovnika tako, da su to jirivatni cinovnici. Brzo mu je i uspjesno jedan od nasih delegata odgovorio odinah jucer i pokazao rijesitbu stóla sednorice, koja je osnovana na jednoj svjedocbi, odnosno rijesitbi ravnateljstva drzavne zeljeznice u Zagrebu, a koju cu ja opet procitati da si ju bolje zapamtite. Tu rijezitbu izdalo je ravanteljtsvo zeljeznica 26. kolovoza 1881. br. 4. praes. te se njome potvrdjuje uredovno: 1. da se cinovnici kr. ug. drzavnih zeljeznica od insjjektora gore imenuju neposreno po kraljvskom ug. ministru komunikacija; 2. da se cinovnici kr. ug. drzavnih zeljeznica od inspektora dőlje imenuju po upraviteljstvenom vijecu inienovanom po kr. drz. ug. vladi, te da se dekreti takevim cinovnikom izdavaju po presjedniku uraviteljstenog vijeca u ime kr. ug. ministra komunikacija; 3. da svi cinovnici jpod 1 i 2 kao takovi prisegu polazu; 4. da disciplinarnu vlast nad cinovnici kr. ug. drzav. zeljeznica vrsi uopce uprkviteljstveno vijece, a glede cinovnika pod 1. naposé u posebnoj instanciji kr. ug. ministar komunikacija. Prema tomu da se stiéu kod prenavedenih cinovnika kr. ug. drz. zeljeznica sba bitna obiljezjo drzavnili ili po izbornom redu kraljevskih cinovnika. Sada vidite, koliko vrijedi teoretiriziranje, o j)rivatnim poduzecima drzave. Visoki sabore! Jos bi imao da kazem glede tvrdnje drzavnoga tajnika g. Sztereny-a, koji je kazao da ce u Hrvatskoj pokazati najvecu susretljivost za namjestanja domacih sinova i naveo je, koliko je investirano u Hrvatskoj. Ja te brojeve nemogu kontrolisati, jer nisam prije dobio prevoda i da bi se mogao informirati i uvjeriti se, da li to stoji ili ne stoi. Ali i u sa-