Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-185

185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. 189 prava, da obrazlazu svoj predlog i to pravo u ime devetorice prenio na jednoga clana sabora, ovakovim zakljuckom vrijedja se temeljno pravo dano svakomu zastupniku, da on o svojem predlogu govori i da ga obrazlaze. Ja nemogu i necu dozvoliti nikeme, da obrazlaze moj predlog, necu dozvoliti, da obrazlaze moj predlog netko, koga ja na to nisam ovlastio. Ja nepriznajem, da x. y., koji je slicni ili isti predlog podnio, mene lisi moga prava, pak da govori mozda x. y., koji je nioguce bas iz prkosa iznio jednaki prelog, da ga moze obrazloziti sasvijem drugacjie, da moze eventualno bas apsurdne razloge navasti samo za to, da moj predlog izigra, da ga ucini smjesnim i da ucini da padne. Drzim da niti visoka kuca, a niti predsjednictvo neimade pravo oduzeti rijeci onoj devetorici predlagaca i predjeti pravo rijeci na jednoga, jer kad bi to pravo imalo bilo predsjednictvo bilo kuca, onda bi nesumnjivo ovakova vazna ustanova bila i u samom poslovniku normirana, jer pravo govora, pravo obrazlaganja predloga svojega tako je vazno jaravo, da svaka iznimka, koja se dozvoljava, mora biti izricno ustanovljena u poslovniku. Ako néma niti predsjednictvo, niti kuca prava, da meni oduzme pravo obrazloziti moj predlog, pitam, tko bi jos mogao to pravo imati ? Mozda oni, koji su istovjeíni predlog podnijeli? No sto se moze dogoditi ? Ako se dozvoljava jednom ili drugome govorniti, a ako imacle vise predlagaca, moze se dogoditi de se ne ce moci sloziti i da uopce nece nitko nikome dozvoliti da govori u njegovo ime. Dolazimo do tóga, da uopce néma nikoga, koji bi mogao izabrati jednoga govornika i predlagaca, koji bi imao pravo, da govori. I sada, moja gospodo, kad niti predsjednictvo, niti visoka kuca, a niti predlagaci samo neimadu pravo, da oni oduzmu predlagacu pravo obrazlaganja i da prenesu to pravo na drugoga, ja drzim, da je gruba povreda poslovnika, ako se hoce nama, koji smo podnjeli iste predloge oduzeti pravo obrazlozenja predloga. Ja sa svoje strane, kao jedan od predlagaca, koji bi dosao u polozaj, da obrazlozim svoj predlog, protiv takove povre de najodresitije i najodlucnije prosvjedujem, a prosvjedujem i u ime slobode govora, koja je najveca svetinja parlamenata, prosvjedujem u ime svetinje samoga poslovnika, koji je u ovoj visókoj kuci u teskim danima bio jedino oruzje, da sobi s vrata skinete jaram tiranije i nasilja. Visoki sabore . . . Éber Antal: Nyögje már ki! Hédervári Lehel: Elég! (Felkiáltások halfelöl: Elég! Üljön le!) Lorkovic Iván: Visoki sabore, ja ponavljam, da ja sa svoje strane nedopustan nikeome, da u moje lime govori, da nikome ne predajem prava, da obrazlaze moj predlog. Ja imám svoje razloge, radi kojib sam podnio predlog, makar je i istovjetan sa predlogom nekojih mojih drugova. Ja imám pravo traziti od visoke kuce, da saslusa moje razloge, jer ako moze biti jedan ili dva ne uvjere visoke kuce o oprvadanosti ove stvari, moze biti de uvjeriti razlozi, kője ce izbjeti treci cetvrti. Yisoki sabore! Toliko sam imao da kazem o povredi poslovnika, koja bi se imala sada dogoditi. (Felkiáltások balfelöl: Elég!) Sada mi dopustite, da se osvrnem na drugo pitanje, a to jest, mozemo li mi, izaslani zastupnici Hrvatske, na ovomu saboru podnositi predloge na hrvatskom jeziku. Visoki sabore! TJ prvom redu za nas je odlucan temeljni drzavni zakón od god. 1868., koji kaze, obzirom nato da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politicki narod ustanovljuje se, da se zastupnici istih kraljevina na zajednickom saboru i u delegaciji mogu sluziti i jezikom brvatskim. Ova zakonska ustanova temeljnog zakona, ovaj i, na koji se toliko pozivag. Ugron, znace, da je za nas hrvatske zastupnike u pogledu jezika, kojim se mozemo sluziti na zajednickom saboru, hrvatski jezik podpuno ko ordiniran jeziku magjarskomu. Za nas hrvatske zastupnike vriedi na zajednickoniu saboru princip dvojezicnosti u pitanju jezika, kojim se ovaj sabor sluziti moze. Taj princip dvojezicnosti izilazi odtuda, kako jasno kaze p §. 59. nagode, sto mi pretstavljamo politicki narod i posebni politicki teritorij, dakle predstavljamo u ovomu saboru s onima, koji govore izkljucivo magjarskmi jezikom i za kője je ovdje magjarski jezik sluzbeni, predstavljamo drugi od dviju faktora, koji sacinjavaju ovu drzavnu zajednicu. Da se tomu dade jasnijeg izrafaja, uvrstena je zakonska ustanova, koja odredjuje, da se hrvatski zastupnici mogu sluziti u saboru zajednickom i jezikom hrvatskim. (Mozgás.) Moze biti, da se cini ministru unutarnjih poslova, grofu Andrasyu, (Éljen!) da jc ova zakonska ustanova absurclna. Ja mislim, da ministar sin nece tjerati do absurda ministra otca. Min. gróf Andrasyi Gyula (Éljen!) bio je jedan od onih, koji je pristao nato, da se u §. 59. metne ustanova, da zastupnici Hrvatske i Slavonije na zajednickom saboru mogu sluziti jezikom hrvatskim. Ako je nato mogo pristati min. gróf Andrasyi Gyula, ja mislim, da je on vrlo dobro znao, sto je absurdum, a sto nije, sto spada u zakón, a sto ne spada. Kaze g. ministar unutarnjih posala, da bi mi prema óvom nasem tumacenju mogli ovdje u zajednickom saboru podnositi zakonske predloge i osnove u hrvatskom jeziku. Visoki sabore! Slazite se hrvatskim jezikom znaci vrsiti na tom jeziku sva ona prava, koja narodnom zastupniku u parlamentu pripadaju. 0 tom neima dvojbe, da po ovoj zakonskoj utas-