Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-185

185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. 185 koje ne mogu doći u raspravu, naimo što su nastavljeni u hrvatskom jeziku. U tom pogledu slobodan sam spomenuti, da smo mi već imali u tom predmetu jednu raspravu koju je navršio gospodin ministar Wekerle, s izjavom, da se ovo važno pitanje tiče zak. cl. 30. od 1868, pa da se za to ne može raspravljati u okviru pitanja poslovnika. Ja se postoljen na ove riječi gospodina ministra predsjednika, koje je cijela kuća primila jednodušno na znanje. Prema tomu, visoki sabore, ja držim, da nije riješeno pitanje, da li mi imademo pravo podnositi predloge na hrvatskom ili ne. Ta je debata već jedamput jiočela i svržena je, kako rekoh, riječima ministra predsjednika. Kako se snaše strane tumači poslovnik u tom pravcu ? Mi kažemo

: Pošto nam nagoda zajamčuje, da se imademo pravo služiti na zajedničkom saboru jezikom hrvatskim, — makar i sa riječi »is«, kako je to gospodin Ugron jučer napisao, — to znači, da imademo pravo i govoriti i pisati, inače bi stjalo »szólni« a ne »használni«,, ne »služiti se«, nego »govoriti«. To je, visoki sabore, naše stanovište, Ovdje je jedon poštovani zastupnik od nezavisne stranke svojevremeni iznio u ovoj visokoj kući, da poslovnik kaže, da je ovdje isključivo službeni jezik madžarski. Ja držim, visoki sabore, da je opravdano reći, da ne može poslovnik poštovanog doma derogirati zak. čl. XXX : 1868. Elnök (csenget): Bocsánatot kérek, a képviselő ur tévedésben van. Nem a házszabály mondja azt, hogy a magyar országgyűlés ügykezelési nyelve ezentúl is egyedül a magyar, hanem a törvény mondja, és pedig az 1868. évi XLIV. t.-cz. 1. §-a, (Igaz! TJgyvan!Zaj a baloldalon. Felkiáltások: Üljön le!) Popović Dušan : Molim vas, gospodo i visoko predsjedničtvo, dozvolite, da kao jurista odgovorim, što o tom mislim. Taj zakon ni je zakon, koji je donesen u smislu §. 70. zak, čl. XXX. od god. 1868., ergo nemože desavuirati tog zakona. Ovdje vrijedi taj zakon od 1868., jer ovaj drugi nije zajednički zakon, to je ugarski zakon, a ugarski zakoni ne mogu derogirati zakona od g. 1868., nemogu derogirati nagodbe. To je krivo stanovište, pa se zato nemojte nanj pozivati. Sada dozvolite, da nastavim u pogledu tehničkoga dijela. Yisoko predsjedničtvo je reklo, da ima više takovih predloga, koji su jednaki ili slični i prema tomu izvolio izreći da ne može svaki član pojedine grupe, koja je podnjela jednaki predlog, uzimati samostalno riječ, nego da je kuća ovlaštena, da sve predloge uzme kao jedan predlog i odredi samo jednog govornika. Tako je visoko predsjedničtvo reklo s. motivacijom, da bi se inače izigravalo pravo visoke kuće, da dovrši generalnu debatu. KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. XI. KÖTEI. Ja sam slobodan izjaviti ovdje pred ovim visokim tijelom, da ako se donese ovakov zaključak prama predlogu g. predsjednika, te kuća odredi, da jer su predloži jednaki, da ima govoriti jedan govornik, — da se isto tako izigrava pravo naše, da predloge podnašamo. Visoka kuća naših predloga ne mora primiti, ali nam mora dozvoliti da predloge obrazložimo, i to naše pravo firedlaganja identično je sa pravom govora. Još ću na jedan primjer da Vas upozorim, kako može, ako se poslovnik ovako upotrebljava, u praksi doći do čudnih zaključaka. Može i jedan od Vas npr. g. podpredsjednik Rakovszky ili koji drugi iznjeti predlog, a mi na ovoj strani ove kuće podnesemo isti predlog. Kuća odluči, da ima naš govornik govoriti, a taj će drugačije obrazložiti predlog, nego li Vaš govornik i prema tomu će kuća eventualno zaključak stvoriti. Pazite na moje rieči, ovo je stanovište, koje je zauzelo visoko predsjedničtvo, po poslovniku nepravedno. §. 215. si. c, §. 226 i 213 poslovnika zajedno jasno dokazuju i govore, da predlog nije stvar, koja se ima a priori prosudjivati po svom sadržaju od strane visoke kuće. Visoka kuća ima pravo prosudjivati o jjredlogu tek onda, kad sam ja predlog obrazložio, tek onda može kuća kazati, jeli su predlogi isti ili ne. Mi bismo izigrali pravo predlaganja u opće, kad bi ovaj predlog g. predsjednika prihvatili, jer onda ćemo, kako rekoh, mi iste predloge tstavljati kao i vi, pa će predsjednik dati nama, da ih obrazložimo, mi ćemo ih drugačije obrazlagati nego vi, pa će kuća prama našem obrazloženju stvoriti zaključak. (Derültség a jobbközépen.) Još nješto

! Gosp. jaresjednik i ona gospoda, koja razume što govorim promislite će dobro . . . (Folytonos zaj.) Elnök (csenget): Csendet kérek! Popović Dušan

: Visoki sabore

! Ja sam se držao, neka mi g. predsjednik i gospođa, koja su me razumjela, posvjedoče — strogo predmeta, i usljed toga izjavljujem prije nego se predje na glasovanje, da se mi odlučno moramo protiviti prvo tomu, da se jedan predlog nepovlači u debatu radi toga, što je j^odnešen u hrvatskom jeziku, drugo da se po poslovniku moramo u obrani poslovnika protiviti, da se predlagači i predloži prije nego su obrazloženi, podijele u grupe i da se jednomu dozvoli govoriti, a drugemu ne, jer je imperativna ustanova u poslovniku, da svatko ima pravo svoj predlpg obrazložiti. Pravo obrazložiti predlog je isto, kao i pođnjeti predlog, to pravo oduzeti meni, kao narodnom zastupniku, članu ovoge visokoge tijela, znači suzivati izvršivanje zastupničkog prava. Žalo mi je, što nisam mogao ovo magjarski kazati, kako bi me mogli svi razumjeti, no kazati sam to morao, jer se predlog predsjednikov protivi i poslovniku i zakon. öl. XXX. (Helyeslés a jobbközépen.) 24