Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-185

185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. 181 da se dobri odnosi izmedju naroda brvatsloga i srpskoga te madjarskoga nopomucenim odrzae. Za to sam ustao, da i ja svoje skromno mnijenje o zakonskoj osnovi, koja je na stolu TÍsoke kuce izrazim. Sutnja u takovom momentu bila bi za mene neoprostiva, Istina je, da se je mnogo govorilo snase strane o tom pitanju, ali, gospodo, ovo je jos jedan jedini nácin, koji mi imademo, da mozemo nase pravo braniti, i da mozemo, ako je moguce, odkloniti, da se prihvati ova zakonska osnova, koja moze donjeti nedoglednib posljedica za oba naroda. Visoki sabore! Ja drzim, ako bude ova zakonska kod vas prihvacena i ako ce time postati zakonom, da ste vi tada bacüi samo vééi razdor i vecu mrznju izmedju naroda Hrvatske i narode Ugarske. Vi ste podigli zid, koji rastavlja oba naroda, kojega zida nikojo sila nece moci vise porusiti. Nijedan buduci dogodjaj nece inoci tóga unistiti. Dakle ja prije nego stotu zakonsku osnovu vi pribvatite i prije nego ona postane zakonom, ja zaklinjem ugarsko ministartsvo, doticno ministra trgovine Kossutba, da izvoli tu zakonsku osnovu natrag povuci i dati ju kojemu odboru, da ju jjrouci, i da neke ustanove, kője su sada proti pravu nase domovine, ukloni. Visoki sabore! Tako ova zakonska osnova, kao sto i drugu zakoni od god. 1868, stvarani su u óvom saboru, a svi redom gotovo nosili su i nőse na sebi obiljezje madjarskoga imperijalizma. Tomu imperijalizmu zrtvuje se sloboda i pravo i gospodarski interesi — i kazat cu — is ti ugled, prestiz drzave. Taj madjarski imperijalizara je po mom skromnom mnijenju, pa makar se ja mozda i varam u svom sudu, doveo tako rekuc Ugarsku do ruba propasti. (Zaj.) Elnök (csenget) : Csendet kérek! Nem ballom a szónokot. Barcic Erasmo: Madjarski imperijaliste zaboravili su gotovo na nazore, sto ih je gojio vas veliki covjek Kossutb Lajos. On je preporucao u ovoj drzavi federalizam. On je htio uciniti Ugarsku velikom i snaznom drzavom, ali samo u ljubavi sviju naroda, samo u prijateljstvu sa kraljevinom Hrvatskom. Óvom zakonskom osnovom vi protivno radite, premda vi svaki cas isticete vas kultus prema óvom velikom muzu, no ovaj kultus, kao da je samo osobne naravi, a takav nevrijedi nista, ako su ujedno nedrzite njegovih nacela, njegove nauke, ako tu nauku, ako ta nacela desavuirate s takovom zakonskom osnovom, koja lezi na stolu visoke kuce. Gospodo, ta je osnova reakcionarna u jjotpunom smislu rijezi. Ta osnova ponizuje zeíjeznicke namjestenike do robova, isto tako, kao sto i osnova o agrarnoj sluzineadi, gdje se sluge stavilo ispod dostojanstva covjecega, gdje se daje gospodaru pravo, da moze vrijedjati sluge koliko | mu je drago, dapace cudnovato je, da se daje takodjer pravo, da moze covjeka batinati. G-ospodo, u dvadesetom vijeku takove osnove upravo su cudnovate, i mislim, da nespadaju u ovaj vijek, nego da bi castne bile, za dóba sredovjecne inkvizicije. Visoki sabore /eljeznice su drzavne institucije, a na temelju §. 9. nagodbe je su zajednicke izmedju Ugarske i Hrvatske. U svim zajedbickim uredima, u svim zajednickim institucijam ima se u Hrvatskoj upotrebljavati iskljucivo brvatski jezik kao sluzbeni i uredovni. To projDÍsuje §. 56. i 57. nagodbe, a vi proti jasnom slovu nagodbe bocete da óvom osnovom uvadjate na zeljeznice, kője su zajednicke, madjarski jezik. Posto kanite zlocestu i losu stvar sagraditi, argumenti vasi, s kojima hocete braniti svoje stanoviste nisu nista drugo, nego jedan sofizam. Vi kazete da su drzavne zeljeznice privatno poduzece s ugarsko i da se na njih neimadu uporabljivati ustanove nagodbe, vec da za iste imadu vrijediti trgovacki zakoni. Ja drzim, da je to sofizam. I doista gospodo, ako cin óvni ci, koji sluzc kod zeljezniea, jesu drzavni cinovnici, onda je i cijela institucija drzavna institucija. Vec je moj predgovornik g. Pero Magdic ovdje naveo plenarnu rijesitbu kraljevske madjarske kűrije, na temelju kője zeljeznicki cinovnici jesu ocitovani javnim drzavnim cinovnicima. Istina je, g. profesor Nagy kazao je i btio je tumaciti ovu rijesitbu visoke madjarske kűrije tako, da su temeljem te rijesitbe cinovnici kod drzavnib zeljezniea stavljeni pod zastitu kaznenoga zakona. (Zaj. Elnök csenget.) U pogledu vrsenja sluzbe i da pod udar tóga zakona dolazi njibova odgovornost za vrsenje sluzbe. Neka bude tako, ali g. j^rofesor i zastupnik Nagy, koji se izdava nasim prijateljem, zaboravio je, da imade i rijesitba visokog kr. ugarskog ministarstva za unutarnje poslove od 19. studena 1897 br. 110863, kojom je odluceno, da su zeljeznicki cinovnici drzavni cinovnici i da im tóga radi pripada izborno aktivno i pasivno jaravo bez obzira na to, kano su prije pripadali. G. jirofesor Nagy zaboravio je jos na nesto, da je administrativno madjarsko vrhovno sudiste izdalo rijesitbu br. 249 od god. 1898, u kojoj je isto tako odlucilo, da cinovnici zeljeznicki jesu cinovnici drzavni a kao takovima, da im pripada izborno aktivno i j>asivno pravo. Ja pitam sada, kako mogu biti zeljeznice privatno poduzece drzave, ako; cinovnici njibovi imadu karakter javnib drzavnib cinovnika. To je takav absnrdum, koji se nikako razumjeti nedada. Ako se ipák zeljeznice smatraju kao privatno poduzece drzave, imadu se smatrati kao neka vrst trgovackog posla, tada se i ovdje ima upotrebiti trgovacki zakón, koji u svojim paragraíima véli, da uprava i odluka u svim poslovima jednoga ortakluka pripada onomu orta-