Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-184
156 ÍS4. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. slucajevi, gdje covjek nemoze biti dobár, gdje nemoze slusati samo glas svoga srca. Neka nam oprosti g. ministar Kossuth i mi smo njegovo srce sasvim drugacije svatili i nismo drzali da on imade takovo srce, kője ce biti blazeno ako se budemo medjusobom samo niilovali, nego smo drzali, da je njegovo dobro srce u tom, da 'on nece naprama na ma iznositi takove pragmatike, koja dira u temeljne zakone. Kad bi imao toliko srca, da to ucini, mi bi onda bili u stanju eventualno da mu ojarostimo ako i nebi govorio tako ljubezno, da mu oprostimo ako nas ne gladi, ne grli i ne ljubi. Ali da je bar toliko srca pokazao i sacuvao, da necini ovakove napadaje na virtualne nase svetinje, a na kője napada je neimade drugoga odgovora nego ovaj koji je dobio. Mi volimo vaziti i kao neposlusni iobjestni nego da napustimo nase j:>ravo. To isto vrijedi i za ostalu vrlo postovanu gospodu madjarske drugove, koji su, kad je treci nas govornik ustao i kazao: §. 5. jest kardinalna povreda drzavopravnog odnoäaja i proti njemu moramo se boriti kazali: Zar su to i braca? To nisu braca! To su nasi neprijatelji! Mi smo mislili, da cemo se ljubiti i grliti a vi necete nego boriti se. To su visoki saborc i postovani dome tako vi argumenti, koji nőse sami na sebi sve znakove ironije i karikature, jer ako mi moramo vasú ljubezmost i susretanje odkupiti time, da napustamo svoja prava, onda — drzim, — da mi nismo i necemo biti nikad salonmani. (Több hang: Talco je!) Popovic Dusán: Tako je isto i sa drugim argumentima. Kaze se takodjer, zasto mi ovako izstupamo sada, gdje se uzpostavilo bratsvo izmedju Hrvata i Madjara. No ja pitam kako se najedanput dolazi do tóga, da se govori o bratsvtu, a fakticno sa ovdje s óvom osnovom túra noz u bratsko srce, a kad mi kazemo: ne to tako nemoze biti, onda nam se kaze da smo mi prevrsili jeru i nas se krivi te nam se kaze, da ste se vi glede nas prevarili. Jst gospodo ! vi ste se svakako jako prevarili i meni se cini kao da vi ni mislili niste na bratstvo i bratske zastupnike, nego na poslusne sluge i na ljude, koji ce drzati usta i nece smjeti nista reci, a niste cini mi se znali, da imadete posla sa predstavnicima naroda, nego ste kako mi se cini mislili, da smo mi ljudi koji na je glavni cilj, da se snama ljubezno postupa. U tom ste se prevarili vi, ali ne samo vi nego i mi smo se prevarili i te kako, jer mi nismo dosli ovamo s samo sa izjavama bratstva, nego sa cistim politickim sistemom, sa jednim nacelom, sa jednim pra vcem, dosli smo jednim putem kojim drzimda moramo ici ako zelimo da imamo zajedbickih uspjeha i zajedniöke koristi. A sto ste viucinili? Vi ste bili talo slobodni i tako ljubezni, pa ste nas na tom putu ostavili same. Kojim putem vi danas idete, a narocito vrlo postovana nezavisna stranka, tője za mene isto tako zagonetka, kao sto je i mnogo drugo zagonetno u ovoj stvari. Postovani dome i visoki sabore ovo pitanje jezicno u tolikoj je mjeri absorbiralo ovu raspravu i toliko je za sebe uzelo vremena, da se neposvecujedovolnjopaznje ostalom dijelu osnove, pa smatram svojom duznoscu, da kao clan ovoga vrlo postovanoga doma uzmem malo slobode u kratko spomenuti neka samo nacela i neke §§., koji zasluzuju paznju. U prvom redu spomenut ci §. 1. Izneslno je misljenje pred ovu visoku kucu, da su zek je znice privatno poduzece drzave, a zeljeznicki cinovnici da su privatni cinovnici drzave. To je imalo biti kao argument za nas, po kojemu mi nebi imalo pravo da se mijesamo u tu stvar. Ja medjutim upozorujem na §. 1. ove zakonske osnove. Taj §. postovani dome odnosi se na sve zeljeznice bez razlike ősim jedne jedine iznimke, koja je ustanovljena, ako se nevaram u §. 4. odnosno sadanjem 5. gdje se véli, da se ovi propisi ne protezu na cestovne meze u podéuc ju Hrvatske i Slavonije. Ne samo dakle da se ovaj zakón tice zekjeznicih namjestenika na onim zeljeznicama, kője ísn drzavne, nego i na onim kője su jjrivatne. Sta vise i na najposljednjega radnika zeljeznickoga odnosi se §. 1. Gosjwdo na sve dokaze, koji su izneseni u tu svrhu dase dokaze, da je celjeznica privatno poduzece, nemogu ja nikakvoga boljega odgovora dati, nego je najbolji odgovor na to sam § I. (Zaj.) Taj § 1. proteze se na sve zeljeznice a to znaci, da drzava hoce da ima sve to u svojim rukama, da imaele nad svima vlast, nadzor, disciplinu, da namece duznosti i kazne, da oclredi polozaj prema kaznenim sudovime. To se drzava hoöe da ima u svojim rukama i u jaragmatici je to ucinjeno, i ja pitam sada vrlo postovani sabor, kako se to slaze sa onim argumentum glede sa privatnih cinovnika? Zar neslijedi odatle, da su oni drzavni cinovnici, jer neznam zasto bi se sabor i vlada brinula zato, kada ce i koliko tko dopista imati, kakovi su sve prekrsaji moguci, kako ce se sluzba urediti itd ? To je najbolji dokaz, da je debata botomice na krivo polje svedena, kad se je poceko govoriti o tom je su li zeljeznicari privatni cinovnici. Treba se jednostavno pitati, kako moze drzava za ustanovitu vrstu novnika postavljati pravnu normu, koja se protivi sankcioniranom temeljnom zakonu. Time je ujedno i karakter ove osnove oznacen te je ocito da je stvar javnopravna i stvar zajednicküi drzavnib interesa. A time je ujedno odredjen i sam put, kojim se po §. 70 u nagodbi moze takovo pitanje rijesavati. Ja sam slobodan narocito na to upozoriti, da ova osnova po mom misljenju, sto se tice druztvene strane: zastite slobode kretanja, udruzivanja,
