Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

148 Í8k. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. Popovic Dusán: Visoki sabore! (Hosszabb szünetet tart.) Elnök: Kérem, tessék beszélni a képviselő urnak. Popovic Dusán: Postovani dome! Evo, vec je tri nedelje od onoga dana, kojega se je zapo­cela ova generálna rasprava o uredjenju beriva zeljezniekihcinovnika i namjestenika, te o sluzbe­noj pragmatici, Kroz to vrijeme ja sam pratio pazljivo govore zastupnika i mojih drugova iza­branih iz sredine sabora kraljevina Dalmaeije, Hrvatske i Slavonije, a tako isto i govore mojih ostalih zastrupnickih drugova clanova ovoga po­stovanoga doma. Moram juiznati, da sam sa jednakom ljubavlju i strpljivosóu pratio razla­ganja, koja[su bila iznesena proti ovoj zakonskoj osnovi, kao i ona koja su bila za zakonsku osnovu. Razlog tome bio je taj, sto sam ocekivao, ce intenzivna rasprava navadjanjem razloga za i proti na posljedku doresti, ako i ne do tóga, da se clanovi ovoga visokoga doma uvjere o podpunoj opravdanosti nasega stanovista, a ono da gospoda madjarski zastonici dodju do uvje­reja da pitanje o kojem se radi, jest daleko vazni jesnego li sto se u prvi mah mislilo. Moja oeekivanja do danas na zalost nisu se izpunila, jer kao sto drzanje vlade, tako isto i drzanje clanova odbora pokazuje, da se nisu oni uvjerili o podpunoj izpravnosti nasega stano­vista. A da li oni shvacaju domasaj ovoga konflikta, u kom se nalazinao, to ja neznam. Ima mnogo razloga, da cak i u to posumnjam. Nu recimo, da mi sumnja nije opravdana, mi­slim, da rijeci, kője cu kazati, nece biti uza­ludnc. Razgovarao sam u kuloarima ovesabornice s mnogim zastupnicima raznih magjarskig stra­naka, pa moram reci, da ni je bilo ni jednoga, koji nebi izrazio zelju, da se jDokusa u vasem jeziku iznjeti pred ovu zastupnicku kucu sve razloge, koji govore proti toj osnovi. TJ toj zelji gledali smo svi jedan od onih nacina, koji bi mogao doprinjeti, kako bi se moglo razbistriri ovo pitanje o zakonskoj osnovi o zeljeznickoj pragmatici i o njozinom doma­saju, pa sam za to, iznio stvar pred moje za­stupniéke drugove izabrane u saboru kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmaeije, pa sam i ja i oni uvjereni, da ce mo odgovarajuci toj zelji koristiti dobroj stvari, te sam ja preuzeo, prém da tezko razumijem magjarski, ovu ulogu za sebe, pa drzim, u koliko se moram muciti s jezienom poteZkocama u zelji, da sluzeci se s magjarskim jezikom mogu, §to vise, da doprine­sem za obranu materinskog svog jezika i da vam pokazem, u kakovoj ste velikoj zabludi, kad u nama gledate svoga neprijatelja i kada nase zakonite i pravedne obi-ane smatrate nepri­jateljskim istupom proti vama. Iz recenih razloga ja cu produziti magjar­ski, a gospodu drugove zasfcupnike molim, da jezicne pogrieske pripiSu dobroj volji i neka ne zamjere. (Zivio !) A nyelv jogának megvédése szempontjából, a melyek neki az 1868: XXX. t.-cz. 59. §-a biztosit, a következőket mondottam: T. ház! íme, három hete már, hogy az államvasuti alkalmazottak illetményeinek ren­dezéséről és a vasúti j^ragmatikáról szóló törvény­javaslatok tárgyalása folyik. Az egész idő alatt figyelemmel kisértem a horvát-szlavon-dalmát királyságok országgyűlésén megválasztott kép­viselőtársaimnak és a t, ház többi tagjainak beszédeit. Előre kell bocsátanom, hogy egyforma szeretettel és türelemmel kisértem figyelemmel ugy a javaslatok ellen, mint a javaslatok mel­lett elhangzott beszédeket. Oka annak az, hogy reméltem, miszerint az intenzív vita során a javaslatok mellett és ellen felhozott érvek, ha nem is fogják t. képviselőtársaimat meggyőzni álláspontunk helyességéről, azonban azoknak annyi eredményük mégis lesz, hogy a kormány és a magyar képviselő urak arra a meggyőző­désre fognak jutni, hogy a szőnyegen lévő kér­dés sokkal mélyebbreható, mint az első pilla­natra gondolták. Várakozásom a mai napig nem teljesült. Sümegi Vilmos: Beszéltek volna a többiek is magyarul! (Zaj. FeUciáltásoJc balról: Hiszen nem értettük!) Elnök : Csendet kérek! ríe méltóztassanak a szónokot zavarni, mert különben névszerint fogom megnevezni az engedetlenkedő képviselő urakat. Popovics Dusán : Várakozásom a mai napig nem teljesült, mivel — a mint a t. ház tagjainak magatartása tanúsítja, — az emiitett urak még nem győződtek meg álláspontunk helyességéről, és vájjon tudatában vannak-e a most konflik­tus jelentőségének, azt nem tudom. Sok okom van arra, hogy ebben kételked­jem. Azonban, ha kételyem nem is okadatolt, azt látom, hogy szavaim mégsem lesznek feles­legesek. A kéjjviselőház folyosóin számos képviselő­társammal folytattam magánbeszélgetést, a kik tagjai a t. házban képviselt pártoknak, és mond­hatom, hogy nem volt egy sem közöttük, a ki nem nyilvánította volna óhaját, hogy részünk­ről egyszer már magyar nyelven világosítsuk meg álláspontunkat, hogy e nyelven soroltassa­nak fel a javaslat ellen szóló érveink. (Helyeslés.) Ennek az általános óhajnak szándékozván meg­felelni, kerestem a módot, a mely talán sokban hozzájárul a kérdés tisztázásához. Az ügyet közöltem is képviselőtársaimmal. Ugy én, mint társaim meg vagyunk győ­ződve arról, hogy az óhajnak megfelelve, hasz­nálni fogunk a jó ügynek. Ennek folytán, habár igen kevéssé birom a magyar nyelvet, mindazon-

Next

/
Thumbnails
Contents