Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

183. országos ülés 1907 június 2'i-én, hétfőn. 103 tko nebi mislio velim ucinjena je odreba u §. 57. u kojoj se je kazalo, da zajedncki uredi iniadu isto tako na toritoriju Hrvatske uredovati hrvatskim sluzbenim jezikom a niposto kojim drugim. Kaze se doduse: Organi zajednickih ureda, a to znaci u istinu one, koji su u uredu, jer uprava tih zajednickib ureda jet ovdje u Budimpesti, a u Hrvatskoj samo su organi te uprave. Sasatavljaci te nagodbe od god. 1868 isii su i tako daleko, da su pravo Hrvata na vlastiti hrvatski jezik protegnuli i preko teritorija hrvatskoga. pa je stvoren §. 58. u kojem se kaze, da se ca i izvan teritorija hrvatskog ovdje u Budimpesti kod zajednickib ministarstva na podneske brvatske ima odgovarat i uredivati brvatski. Dakle vidite ovdje se vidi ona preciznost, kojom se je postupalo kod stvaranja ovoga zakona u pitanju jezika. Ovdje se vidi jasna intencija, kokoj se toliko puta izrazaja dalo od strane zastupnika brvatskib i prije i sada, intencija onih, koji su stvarali nagodbu, da najme osiguraju gospodstvo i pravo brvatskom jeziku ne samo u domacoj unutarnjoj upravi, nego da protegnu i na zajednicke urede u Hrvatskoj, dapace i preko granica Hrvatske u zajednicke urede u Ugarskoj. Prema tomu visoki sabore, drzim, da je svaki onaj posao uzaludan odnosno rekao bib smijesan, koji bi btio ici za tim, da stanoviste, na kője smo se mi postavili, obezkriepi. Bazlozi, koji su navedeni s ove strane ove visoke kuce, jesu takovi i toliki, da se to pitanje vise neda skinuti s dnevnoga reda, to ce pitanje ostati na dnevnom redu, i medju nama nece biti mira i sporazumka, dok se neriesi na ubar nas i na zadovoljstvo nase. Mi se sa stanovista, na komé se nalazimo maknuti nemozemo. Jednom ce ipák doci do svrsetka ova borba, kad ce se podpuno i jasno i nedvoumno moci zagarantovati brvatskom jeziku pravo i vlast i njegovo gospodstvo. Za to, visoki sabore, zeliti li da se izmedju Hrvatske i Ugarske nadje nácim za riesenje ovoga spóra, dajte ovu pragmatiku, koja je kao kamen smutnje medji nas pala, povucite s dnevnoga reda. Ali nije dosta samo to, da mi uredimo ovo putanje kője je sada na dnevnom redu, da uredimo odnosaj glede brvatskog jezika na hrvatskom teritoriju, vec je potrebno, da se pokaze volja i zelja s vasé strane, da se sva viseca pitanja medju noma — a ima ih vrlo mnogo — na pravi put svedu. Bude li pokazana ta volja kod vas, onda ce se ta stvar rijesiti, inaze se nece ni ovo nikoje drugo pitanje moci riesiti. Onda je absolutno neizbjezivo, da cemo mi morati drugi put traziti, da tíemo mi morati nase odnosaje razklímati, a nece biti to za kőrist Ugarske! Mi gospodo nejdemo za tim i nije nasa intencija bila, da ucinimo nemogucim sporazum, sve se dapace éililo, nebisno li nasli nácin, da se spór izravna, ali one propozicije, kője su bile nama od vasé strane predocene, nisu mogle da nas zadovolje, i za te ih nismo mogli da prihvatimo. Zakonodavstvo i uprava zeljeznica ako i jest zajednicka, to se ipák ima ravnati tako, da nebude u oj>rieci i protuslovju sa temeljnim drzavnim zakonom naime sa nagodbom. Ako se je za to ovdje dokazivalo, da se nagodba neproteze na zeljeznice, onda se nije poslo dobrim putem, jer je ovo pitanje u §. 9, ugarskobrvatske nagodbe jasno i nedvoumno iztaknute. I za to nije moguce, da se to pitanje izluci, i da se tomu pitanju dade drugo lice i drugo shvacanje, nego ga ima i nego mu ga zakón da je. Za to se óvom pitanju posvecuje najvise paznje s nase strane; tu néma nikakove transakcije, nego lojalnost bi zabtjevala i ono, sto nas veze uzajamno, trebalo bi da dodje na povrsinu i da se mi sporazumimo, kako ce mo to pitanje riesiti na zadovoljstvo jednib i drugib. Ova osnova, kako sam rekao, u ovoj skupstini sa óvom ustanovom §. 5. imade politicki karakter, i zato sam ja bas posao stog stavovista, da obrazlicim i dokazem njezin karakter i vaznost i duboko zasjecanje u odnosaje, koji se imadu izmedju Hrvatske i Ugarske urediti. Da mi stojimo na pravednom stanovistu, dokaz je medju ostalim i to, sto je vec jedan od mojib predgovornika bio spomenuo, da se na driavnim zeljeznicama u prvo nagodbeno dóba uredovalo skroz lírvatski. To je potrajalo nekoliko godina, te jos i dan danas imade zivib onih, koji su bili u ono dóba glavari postajab u Hrvatskoj, a da nisu znali ni jedne rieci magjarski. Postojala je onda zeljeznica od akanja do Zagreba, i na toj pruzi bili su namjesteni Hrvati, koji su uredovali lib i jedino hrvatskim jezikom. Nakon nekoliko gödina istom dosla je naredba, kojom se zabtjevalo, da oni pocnu uredovati magjarski. A posto ni jedan nije znao magjarski, poceli su siromasi nabavljati gramatike i leksikone, da mogu nalozima predpostavljenih barma donjekle zadovoljavati. Jedan od takovih javio se je u nasem novinstvu i opisao onu muku i tegobu, sto su ju imali, kad se je pocelo od njih zahtjevati znanje magjarskoga jezika, Vis. sabore! To najbolje dokazuje da se onda dobro shvacala ustanova nagodbe od godine 1868, da se razumjevalo, da se zeljeznice imadu smatrati zajednickim poslom. To je najbolji dokaz, da se tek malo po malo i to naredbenim putem uvlacila protuzakonita praksa, a sad smo dosli dotle da se hoce ovu protuzakonitu praksu zakonskim putem ustanoviti i opravdati! Kad smo mi dosli ovamo, nismo odmah iznjeli sva gravamina, nismo odmah poceli zvoniti u veliko zvono, da imade toliko povreda nagodbe, a medju njima da senalazi i ova povreda na zeljeznicama. Ali nismo time niti sank-