Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

183. országos ülés 19 stanovista jedinstvenosti jezika na svim prugama i cijele Ugarske i cijele Hrvatske, tada smo rekli: ako je g. ministar dobro i temeljito promislio ove rijeci kője je rekao, ako nije snjegove strane ta misao bila samo casovito u naglosti izrezena, ond i je on za sobom sve mostove spalio, koji vode do sporazuma, do sloge i do ljubavi, izmedju nas i vas. Kad smo kasnije pratili raspravu u komunikacionom odboru, kad smo gledali kako se je taj odbor ponio prema predlogu nasega druga i prijatelja dr Tuskana, rekli smo tada, da se cini te je sudbina ove osnove vec zapecacena, Gospodo vi si u odboru niste niti toliko truda dali, da prouöite razloge njegovoga predloga i da temeIjitom sudu podvrgnete ono, sto je on ondje iznio. Da ste to ucinili, pokazala bi se barem njeka dobra Tolja, kojom se hoce ici u susret Hrvatima i sporazurnuku, koji se je toliko neglasivao i sjedne i sdruge strane. Ali od svega tóga ne vidjesmo nista. Napokon su prosle i te odborske razprave. Uinilo se je i utisak je na nas bio kako rekoh, da je sudbina ove osnove zapecacena. Tada je dosla rasprava ovdje u óvom visokom tjelu. I ova nas je rasprava razocarala ako je uopée jos moglo sto da nas razoöara. U toliko nas je razocarala ova rasprava, sto od svih govornika koji su ustali u óvom visokom tjelu da progovore s one strane, nismo mi kod nijednoga nasli razunoi jevanje za odnosaj izmedju Hrvatske iMadjarske, kője razumi jevanje potrebno, ako se uopce hocevaljanoi dobro prosuditi taj odnosaj. Mi kod govornika, koji su s one strane kuée ustali, da progovore nismo niti traga susretljivosti nasli, koja je absolutno potrebna ako se hoce da se rijese sporovi, koji su nastali i koji postoje med nama. Tóga razumi jevanje i te susretljivosti manjkalo je velim s one strane visoke kuée kod svih govornika, koji su ustali da progovore o óvom predmetu. Mi smo, visoki sabore, unisli u ovu debatu o pragmatici zeljeznickoj pod vidom, da se u njoj boce uzakoniti magjarski jezik za teritorij Hrvatske. (Zaj. Elnök csenget.) Govornici koji su ustali u pocetku, kao sto Nagy, Vázsonyi, Szterényi itd., svi ti govornici nisu tajili, da se ide zatim, da se uzako ni valjanost, obligatnost madjarskoj jezika na teritoriju hrvatskom. Medjutim kasnije rpak cini se, da se pocelo popustati i ostavljati ovo stanoviste pa su se poceli vise izticati raslozi, kakve smo culi neki dan od drzavnog tajnika Szterénya. Tu se opet povraca na ono tumacenje §. 9. nagodbe, da se naime neproteze na zeljeznice, tu se izislo s razlozima prometa, srazlozima da su zeljeznice privatno poduzece drzave, tu se u pomoc zvalo razloge strategicke itd., a osobito se pocelo izticati jedan momenat, koji se nije nikada jos u ovoj kuci toliko naglasivao i toliko izticao kao za ove debate, a taj razlog je onaj o jedinstvenosti drzave ugarske, KÉPVH, NAPLÓ. 1906 1911. XI. KÖTET. 1 június 24-én, hétfőn. 97 koja da se proteze i na Hrvatsko. 0 tom je govorio i g. Nagy, i Vázsonyi, i Szterényi, a i Kovács. Kad bi mi znali gospodo, da ce te vi ovaj argumenat toliko izticati i na nj toliku vaznost polagati, budite uvjereni mi se nebi bili niti upustali u ovu debatu, jer ovo je stanoviste iz kojega izlaze sve povrede nagode, ovo je stanoviste, na kojem se nikada necemo náci zajedno pa je uzaludna svaka debata. Vi gospodo mislite i okrivljujete nas, koji se ovdje nalazimo, da smo mi poceli izticati ovakove momente. Vi bacate na nas danasnje zastupnike krivnju da mi hocemo, razoriti tobozuje drzavno jedinstvo Ugarske, kao da smo mi prvi poceli ovako govoriti s nasega stanovista. Ne gospodo, na tom stanovistu stajali su svi zastupnici, koji su bili ovdje i prije nas. Samo su sutili ovdje. Gospodo, ni jedan od zastupnika koji su ovdje bili, makar kakov veliki unionista bio, nije dopustao, da se smije govoriti, sto se tice Hrvatske o jcdinstvu kao da bi prestala granica, iz medju Hrvatske i Ugarske. Ja cu Vam dokazati rijecima jednoga od najvecib unionista, kője nije rekao juce ili prekojucer nego prec 20 i vise godina, koji je godine 1868 sklapao nagodbu, dakle je bio u regnikularnoj deputaciji kad se je nagodba sklapala covjeka, koji je bio kod revizije nagodbe i bio izvjestitelj odbora, koji je 10 godina bio doglavnik bana hrvatskoga, koji je dakle bio covjek skroz i skroz unionista, koji je znao, sto je htjela regnukulama deputacija sa §. 56., 57. i 58. brvatsko ugarske nagodbe. Ta.j, gospodo moja, covjek zvao se barun Jovan Zivkovic, koji sastavi jajuci godine 1884. nacrt nuncija za regnikolarnu deputaciju za izgladjenje nastavseg spóra iz medju Ugarske i Hrvatske, kaze u uvodu ovako: »Naglasiti nam je ovdje na temelju posve jasnog uvoda k nagodbenom zakonu i tomu odgovarajuceg §. 70. istoga zakona da je ta sveza u vidu »nagodbe« sklopljena medju obim zemljama kao medju dva u tome posce ravnopravna faktora, pravom svoga drzavnoga samo oprijedjeljenja i da: je taj drzavni paritet u §. 70. nagodbe uzdrzan.« Taj isti gospodin kaze nadalje da »svi zajednicki zakoni, kao i sve zajednicki drzavne institucije moraju u sebi nositi u nagodbenom zakonu navedem temeljno drzav-opravno obiljezje drzavnoga zajedinstva a nikako drzavnoga jediustva i exclusiviteta same Ugarske.« Barun Jovan Zivkovic, koji je bio kod stvaranja i kod revizije nagodbe, koji je bio doglavnik i zamjenik bana, taj Vam to kaze a ne samo mi, da se neradi o jedintstvu nego o zajednici. Eto gospodo, zasto clakle nas krivite, zasto nama kod ove rasprave toliko predbacujete, da smo mi potakli ovo pitanje, da vam hocemo njesto da oduzme mo, gdje de facto mi vam 13