Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-170
170. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. 83 ja sam se nadao, ja sam zelio. da moje prve rijeci, sto cu ih pod stropom ovoga doma izustiti, budu nosene na krilima, zanosa, na krilima ljubavi sto je postigunt sporazum izmedju Ugarske i Hrvatske. Ja sam se nadao, da ce moje rijeci odjekivati od zadovoljstva, sto smo posli stazom sporazumka i sto^radimo zajedno oko boljka Ugarske i Hrvatske. Zalibose ova se nada bez krivnje s nase strane nije ispunila. Na stohi postovane ove kuce lezi zakonska osnova, koja me sili da uzimam rijec i da ta rijec, kako rekob ne bude nosena na krilima zanosa, niti ce odjekivati ikakvo zadovoljstvo, nego to bude pokrik za obranu prava i zakona, to bude nezadovoljni krik, da se postojeci zakón óvom zakonskom osnovom suvereno ignorise, (TaJco je ! Helyeslés jobb felni.) Zakonska osnova, koju je predlozio preuzv. g. Kossutb, (Éljen!) 0 zeljeznickoj pragmatici stoji u apsolutnoj protimi sa postojecim temeljnim zakonom, koji uredjuje oduosaj izmedju Hrvatski i Ugarske i cisto covjeku sili se neka sumnja, kao da bi ta zakonska osnova imala biti neka vjesto postavljena zamka, s one strane, koja hoce da ne bude izmedju Madjara i Hrvata sloge, ili da se ta sloga óvom zamkoni sto vise poremeti, U ostalom, ako i nec'u tumujiciti i u te érne misli zalaziti, istaknuti mi je kao da je netko, komé stoji do nesloge medju Hrvatima i Madjarima naspisao natjecaj po vascijelom planetu za najbolje sredstvo da se pomuti ova sloga. To se nebi bolje postiglo nego óvom zakonskom osnovom. (Elénk helyeslés és taps jobbfelöl.) Isto tako, da se po cielom planetu traziboljude, da pomute ovu medjusobnu slogu, nebi bilo boljega uspjeba nego time, sto je minister Kossuth i njegov tajnik Sterényi predlozio takovu zakonski osnovu, koja suvereno ignorise lírvatska prava i hoce ustanoviti, sto ne smije, hoce uzakonti ono bezakonje, kője muci vec preko 30 godins Hrvatsku hoce uzakoniti, sto je protivno temelnjom zakonu, koji uredjuje odnosaje izmedju Ugarske i Hrvatske, ono bezakonje, kője najvise doprinasa, da se ne moze u Hrvatskoj razsiriti vjera da izmedju'Hrvata i Madjare moze biti prijateljstva. (Vrlo dobro. Nagy helyeslés jobbfelöl.) Ja sam kako rekoh, ustao, da se branim proti toj zakonskoj osnovi, da branim nesto, sto odredjuje ne tek narodni zahtjev, ne tek zelja naroda, nego sto odredjuje temelnji ustavni zakón izmedju Hrvatske i Ugarske, a to je nagoda iz godine 1868. Po toj nagodi od g. 1868. u Hrvatskoj u cijelom javnom zivotu ne moze i ne smije biti drugog jezika u porabi, neko jezik hrvatski. (Tahó je! Taps.) Njegovo Velicanstvo apostolski kralj, kralj ugarski i kralj hrvatski kad svoju kraljevsku moc i vladarsku silu preko Drave vrsi, moze je vrsiti samo u hrvatskom jeziku. (Zagorac István : 1 smije samo u tom jeziku! Tako je! Elénk helyeslés jobbfelöl.) I ovdje preuzvisena gg. ministri i nasi i vasi, kad ureduju preko Drave, mogu uredovati samo hrvatskim jezikom i kad ne ureduju hrvatskim jezikom, ciné veliko bezzakonje. (Tako je! Nagy taps.) Go ovoj nagodbi, koja princip iskljucivosti hrvatskog jezika na teritoriju hrvatskog politickog naroda odredjuja, ide tako daleko, te dapace i vojska ? domobranstvo, ima hrvatski zapovjední i hrvatski uredovni jezik, kojim su i sve oblasti i svi javni zvanicnici duzni uredovati. Ja pitam, kako dolaze do tóga, da tako zeljeznicki cinovnik ne bi mogao, dapace po vasem mnijenju ne bi smio uredovati. Véli se s ove strane, dapace cini mi se da je minister Kossuth jedan put rekao, da suverenost madjarskog naroda zahtijeva, da se madjarski jezik ne iskljuci iz hrvatkih zeljeznica. Ja ne znam, ali kad sam to cuo i nehotice sam morao uskliknuti onu staru: Difficille est satyram non scibere dakle suverenosti madjarskog naroda ne protivi se, da apostolski kralj u Hrvatskoj moze samo u hrvatskom jeziku vrsiti svoju kraljevsku vlast. Suverenosti madjarskog naroda ne protivi se da gg. ministri Kossuth i Darányi kao i svi zajednicki ministri moraju pre ko Drave uredovati hrvatskim jezikom. Suverenosti madjarskog naroda ne protivi se i ne moze se protiviti da ja ovdje u parlamentu govorim hrvatski. Suverenosti madjarskog naroda ne protivi se, da domobranski casnici preko Drave moraju hrvatskoj ceti hrvatski zapovjedati ali protivi se, gospodo, ako kakaó főnök ili kalauz ne bi drugacije govorio nego madjarski. Tu logiku ja gospodo, ne razumijem i morani ponovno uskliknuti: Difficille et satyram non skribere. Kazao je isto tako g. ministar Kossuth jednom prilikom, kako bi se ustanove nagode, kője zahtievaju, da se u Hrvatskoj samo hrvatski jezik rabi, mogle protegnuti na drzavne zeljeznice, kojih g. 1868. nije bilo ni jednog kilometra ? Ja sam se tu zacudio, gg. inoja, preuzv. g. ministru Kossuthu, jer su zeljeznice g. 1868. na svietu svakako eksistirale, i zato je nagoda, koja se sklapala g. 1868. izmedju Ugarske i Hrvatske, uzela zeljeznice u sferu svojih odredaba i naöinila ih zajednickim organom, koji mora u Hrvatskoj uredovati hrvatski. Dakle ta cinjenica, da li je onda bilo koji kilometra drzavnik zeljeznica, nije ni najmanje odlucna, jer ako bismo isii dalje po toj logici g. ministra i prihvatili ono, sto je on kazao, onda bi izislo po §. 47. nagode, da su sve zeljeznice, kője su poslje g. 1868. nastale i o kojima nagoda nije nista odredila, ne vise madjarske, nego lih hrvatske. (Zivio! Tako je! Elénk Jielyeslés és taps jobbfelöl.) Tako bi bilo logicno prema izvodima g. ministra, kad 11*
