Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-178

418 178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. kojim vi vrijedjate nas ustav, a istim pravom to jest pozivom na silu, pozivom na pravo jacega moze se vrijedjati i ustav vas, ustav zajednicki. I mi, ako ustajenio na obranu nagode, ako ustajemo na obranu prava, koja nam nagoda daje, ustajemo na obranu ustava, zajednickoga hrvatskog ugarskoga ustava, (Tahó je!) jer ne cemo dopustiti, da se dogodi jedan praecedens, na koji se mogu po zivati neprijatelji slobode vasé i nase. Ne mojte misliti, gospodo, da se neprijatelji nasi na taj praecedens pozivati nece. Naprotiv, oni se raduju vasemu postupku. (Helyeslés és nagy taps a jobbközépen) Vi radite njihov posao, vi radite ono sto oni kané raditi proti vama i sto su veó fokusavali. Hódy Gyufa: Két különböző ország Ausztria és Magyarország! (Zaj.) Lorkovic Iván : Vi im dajete moralno oprav­danje a ujedno i primjer, kako se ustav moze kriiti. Dobrovics Milán: Azt mondja, hogy Ausz­tria velünk is ugy fog bánni. (Zaj.) Ugron Gábor: Ausztria ránk fogja oktrojálni ? Hódy Gyula.' Azt mondja, hogy nekünk is ilyen küzdelmünk lesz Ausztriával. Endrey Gyula : Majd elbánunk velük, bízzák ránk. (Zaj a jobb középen.) Lorkovic Iván : Moja gospodo! Dopustite mi jednu digresiju. Budite uvjerení, ako je Hrvatska u sudbonosnom momentu pristala, ako je Hr­vatska sva slozna pristala u kriticnim i tezkim momentima. Ugron Gábor: Meglátjuk, hol lesznek önök, ha mi nem támogatjuk! (Zaj. Elnök csenget.) Pribičevič Szvetozár : Dajte nam financijalnu samostalnost. (Elnök csenget.) Lorkovic Iván: Ako je Hrvatska velim u kritickim i tezkim momentima pristala uz veliku borbu, sto ju je poveo magjarski narod za svoju slobodu, bilo je to samo za to, jer smo mi u vama gledali predstavnike podpune slobode kra­ljevine Ugarske, jer smo u vama vidjeli jwed­stavnike jedne velike ideje, koja bi imala donjeti slobodu i vama i zagarantovati slobodu onima, koji stoje vama za ledjima, jer smo vidjeli, da hocete voditi jednu pametnu, jednu mudru a ujedno i jednu lijejra j3olitiku, politiku, koja ce uciniti kraljevinu Ugarsku bedemom protiv po­plave germanizacij, jer smo vidjeli, da se hocete riesiti jedne uloge, koja jednom slobodnom na­rodu ne dolikuje, a to je da budete most, preko kojega ce se siriti dalje tudje gospodstvo. To su bili razlozi, koji su nas Hrvatske i Srbe priveli u zajcdnicku borbu s vama i bili smo pripravni, da za ovu idejű i mi doprine­semo zrtava, premda nismo imali nikakvih garancija, nikakvog pismenog ugovora, da ce ona i nama nositi koristi. Mi smo, gospodo, ustali na obranu nasega s tanovista onda, kad su vas trejali zandariina iz ovoga sabora, (Egy hang: Kad je Fabritius ondje sjedio), kad je to kod nas znacilo biti velezdajnikom, kad se kod nas izdala parola, da je protiv kralja onaj, koji je za riecku rezoluciju, a za kralja onaj, koji je proti rieckoj rezoluciji. (TaJco je!) Mi nismo trazili pismenu garanciju, mi nismo tra­zili ni obveza ni ugovora, mi smo htjeli u vama vidjeti borce i to odlucne, nepopustljive borce za idejű slobode, a ta ideja bila je za nas dovoljna garancija, da ce oni, koji se boré za svoju slobodu, znati postivati prava i slobodu drugih. Medjutim gospodo mi vidimo i to je nase zalostno izkustvo da smo se u tom prevarili. Ali ako smo se u tom i prevarili, ja se bojiin da cemo se isto tako prevariti i e u onim premisama, s kojih smo mi polazili, kad smo s vama u vasoj borbi za slobodu zajednicki stup­ali. Ja bi to zalio, jer bi to znacilo, da je Ugarska pod vodstvom Kossutha Ferencza (Éljenzés.) vodila samo jednu godinu politiku Kossutha Lajosa i cini mi se, ako se podje ovako dalje istim putem, da ce Ugarska Kossutha Ferencza doskora voditi politiku Tisze Istvana. Supilo Franjo: To se vec vidi! Lorkovic Iván : Ja se tóga bojim, jer kad vidimo, kako ste tjesnogrudni i napopustljivi u pitanju, kője je pitanje casti svakoga naroda, a to je pitanje jezika, kad vidimo, kako ste nepo­pustljivi u tumacenju, u krivom tumacenju zakona, i kako nepokazujete sa svoje strane nikakove volje, da otklonite, ovaj spór, koji zasize mnogo dublje nego mislite . . . Hódy Gyula: Sedni se, sedni se! (Zaj. Elnök csenget.) Lorkovic Iván: Moja gospodo! Ja cu vas upozoriti, ako ova osnova postane zakonom, onda su preninuti dobri odnosaji izmedju nas, preki­nuta je politika sporazuma i onda je nemoguca zajednieka borba, koji bi polazila iz volje hrvatskog i srbskog naroda u Hrvatskoj. (Tako je!) Morate znati, ako ova osnova postane zako­nom, da ste stvorili jedan otrov, koji ce vise nego li i jedan dosada trovati, tako dugó dobre odnosaje, dok god takao zakonom bude zakonom a ja mislim, da ce te jos na koncu ipák uvid­jeti, da se za volju jednog krivog tumacenja zakona i za volju gazenja prava jednoga naroda doista ne izplati izgubiti saveznictvo i ljubav tóga naroda. (Zaj. Elnök csenget.) Lorkovic Iván: Medjutim, gospodo moja, kazao je jedan gosp«din zastupnik, da vi od svoga nikada ne ceté odstupiti. A ja cu spomenuti, da je godine 1848. i Kossuth Lajos rekao da Hvatske neima, ali Nakon tóga jest slijedila god. 1849. a zatim 1850. i sve one druge godine tezkog apsolutiskickog járma i kad je taj jaram lezao nad kraljevinom Ugarskom, onda je nasao Kossuth Lajos opet Hrvatsku i uvidio je pace, da ta Hrvatska ima pravo da zivi, pace, da je u interesu kraljevine Ugarske, da zivi Hrvatska

Next

/
Thumbnails
Contents