Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-177

372 177. országos ülés 1907 június 17-én, hétfőn. u ovoj visokoj kuci krasne rijeci, da odkada Magjari dodjose u danasnju svoju postojbinu, od uvjek je politika Magjára i Hrvata izmedju dvije skrajnosti, izmedju bőrbe i prijateljstva. Zbilja, kako je moj drug rekao, tako se i dogadjalo. Mi Hrvati i Madjari najprije smo se borili medju sobom, onda smo se grlili i sjejivali. (Az elnöki széket Návay Lajos foglalja el.) Tako je prije godinu dana izmedju nas nastalo prijateljstvo. Visoka kuco, mi smo se za Khuena borili, krv smo proljevali, trpili smo progone, a taninice su se punile, ali sa strane Magjára nikada se nije po digao glas prosvjera proti tóga, vec se je uvjek gvorilo: Khuen je dobár, jer je bio Magjar. Ali gospodo batina ima dva kraja. I vi ste pokusali tu batinu, i vi ste Khuena dobili, da se borite proti njemu. I pravo ste imali jer kako da se ustavan i svijestan narod nece bori ti proti onakovom postupku ? Godinu dana jedva je proslo i mi smo se izmirili. Godinu dana je proslo u vasem zagrljaju i u vasem prijateljstvu, a nama su pocele pucati kostih. Vi ste opet zapoceli borbu a mi s ponosom mozemo s ispovjedati da ovoj borbi koja se vodi nismo zaeetnici mi Hrvati nego vi Madjari. Da smo supili u borbu, dokazom nam je ta osnova o zeljezniékoj pragmatici kője je na stolu visokoj kuci, osnova o kojoj je jedan nas drug kazao da je drakonska a drydgi, da je necovjecna, treci pako, da je reakcionarna, Toliko ima pogrijesaka u toj osnovi, da smo se vec nadali, da ce biti povucena sa stóla visoke kuce. Zeljezniearima se samo duznosti namecu a nista im se nedaje. Medju njima ima da vlada vojnicka stega, a polje denuncijacija otvoreno je siroko te svat ko moze denocirati kako ga je god volja. A sto je glavno kod te osnove nizi namjestenici i radnici, siromaci, koji hode bosi po zimi i po ljetu, po kisi blatu i po suncu, ti nisu nagradjeni onako, ko sto visi cinovnici, koji sjede u uredu. Ako nista drugo vec je to najveca pogrijeska cijele te osnove, sto se na patnika, radni ka, koji se znoji i muci, nije uzelo obzir. Ali gospodo moja zasto sam ja digao moj glas ii ovoj visokoj kuci? Sto vi zelite óvom osnovom? Kakovo ste potaknuli pitanje? Za nas je istina to játanje, rijeseno po nagodbi od god. 68. u §. 57., po kojem na podrucju kraljevine Hrvatske i Slavonije moze biti samo hrvatski jezik sluzbeni. Ali kako ste, gospodo i ljubezna 800 godisnja braco, vi to iznijeli? Vi kazete da mora za to biti sluzbeni jezik magjarski na zeljeznicama, jer je to privátim poduzece ugarske drzave. S ove strane visoke kuce vam je jasno dokazano, da zeljeznicemu Hrvatskoj i Slavonije je su gradjene hrvatskim novcem, pa ako se radi o kakom privatnom poduzec'u, to bi bilo privatno poduzece hrvatske drzave. Vi velite prema onoj: Braco Hrvati, sto je vasé, to je i nase, a sto je nase to je samo nase, a ne i vasé. Za to evo i digosmo svoj glas, da obranimo nase, da to bude samo nase a ne i vasé. Hódy Gyula: Miért nasi-vasi mindig ? Cerovao Stjepan: Nadalje zeljite, da bude magjarski jezik sluzbeni radi vasega jedinstva jer da ce to lijepse izgledati. No vi se varate, Hrvat pózna samo jedno jedinstvo a tője jedinstvo iz medju kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kője je nerazrjesivo a sa Ugarskom moze biti samo zajednica. (Tako je!) Kad pitanje sluzbenog jezika za nas rijeseno, nit se smije, nit se moze niti se bude sada rijesavalo u ovoj sabornici. Gospodo znajte da u Hrvatskoj ima mnogo protivnika nagode. Ako vi sada íz te nagodbe glavni paragraf o jeziku onda ste vi sami poderali nagodbu i ona vise ne postoji. Ako sada odemo iz ove kuce, ako mi ostavimo prag ove visoke sabornice, to znajte, da smo mi mozda zadnji delegati, koji smo dosli u ovu veliku kucu. Babic Ljuba: Tako je! Zivio! Cerovac Stjepan: I velite: Pa dobro, doci co ovamo nasi prijatjelji Kovacevic, Egersdorfer, Tomasicamozda i Krsnjavi. No varate se, Oni bi mozda htjeli doci ovamo, al néma naroda. koji bi ih izabrao. (Helyeslés a jobbközépen.) Egy hang (balfelöl): Minek örülnek olyan nagyon ? Cerovac Stjepan : Moj drug Pero Magdic dokazao vam je zadnji put vasim historicarom, koji je napisao jednu knjigu, a u kojoj se nalaze rijeéi vasega Kossuth Lajosa: »Hrvatska i Slavonija, to jes j>ridruzene zenitje bile su uvijek povjesniöki razlicite zemlje. kako u pogledu narodnosti, tako i glede zemljit sta. Ove ne bijahu nikada djelovi, vec pridruzene (társai) k Ugarskoj ... Ja nalazim za pravo, da se one ustroje same po svojoj volji sto se tice njihovi opcina zupanija i zakonodavstva; da se imenuju same svoga bana, da se upravljaju po svojoj volji, da budu tako neodvisne od uprave i zakonodavstva Ugarske, kao sto su u tom obziru neodvisne sve suverene drzave americkoga saveza; da bude izmedju njih i Ugarske samo federalni saveo i cla se zakonodavstvo zajednicko i vrhovno upraviteljstvo stegne. sto se njih tice, na poslove, koji se ticu njih, kao i Ugarske. Sto se mene tice — véli Lajos Kossuth — ja pod zajednickimi poslovi ne razumijem druge veé obranu zemljista na kopnu i moru, obnosaj sa inostranim vlastima, mitnice, uprava trgovine i puteve zajednickoga provoza prama moru. Drzim, da ce se nasa braca Hrvati zadovoljiti