Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-177

364 177. országos ülés 1907 június 17-én, hétfőn. krunom Njeg. Velicanstva i prema sviin osta­lim drzavama. A sto je ta zajeclnica unutra u sebi? Jest zajednica jedna, ali zajednica, koju ciné dvie kraljevine, kraljevina Magjarska i kraljevina Hrvatska, Magjar-Orság i Horvath­orsag. §. 59 nagode pak izricno véli, da je kral­jevina Hrvatska posebni politicki narod imajuci svoj posebni teritorij. Ja inislim, da i ove rieci §. 59. ipák nesto znace, a znace, ja i opet ka­zein, vrlo mnogo, jer biti jioliticki narod i imati svoj posebni politicki teritorij, to su bitna obi­lezja' drzave. A sto véli g. Nagy? Gr. Nagy tako se daleko zaletio, da je uztvrdio, da Hrvatska pripada Magyarorsagu. Magdic Pero: To on sanja samo. Bauer Ante: Vec Deák, tuj prvi ugarski drzavnik i narodni mudrac izricno véli (olvassa): »Horvát-Dalin át és Tótország a magyar koroná­hoz tartoztak ugyan, de nem voltak Magyar­ország*. Hrvatska i Slavonija dakle nisu bile Ma­gyarorsag, a kada su postaié: Nikada! Pod krunom sv. Stjepana, pod jednom krunom imade dvie razlueene kraljevine, dva razlucena teri­torija i dva politicka naroda. To kaze jasno i nesumnjivo nagoda.' 1 Zar dakle néma jedinstvene magjarske drzave ? Ima, i neka bude jaka i neka bude slavna, ali jedinstvena. magjarska drzava seze samo do Drave, a ne dalje. (Tako je!) Preko Drave ima Hrvatska kraljevina svoj teritorij. Zar néma jedinstvene Magjarske drzavne misli ? Ima, i neka bude snazna i duboka, ali ta misao seze i opet samo do Drave, a preko Drave imade Hrvatska svoju drzavnu misao i nad ove dvie posebne misli treba da bude misao zajednice, misao zajedinstva. Ova misao zajednice cit ce toliko jaca, toliko snaznija, sto se bude manje opazalo, da jedan clan ove zajednice boce, da drugoga jiroguta, sto se bude vise opazalo da jedan clan postuje prava drugoga clana, sto se bude vise opazalo da se uzajamno postuju temeljni drzavni zakón i onaj ugovor, koji su oni sklopili. (Zivio! Tako je! A jobbközépen.) Ja doista zelim, da g. Nagy, kad preko­raci Dravu, da se ondje cuti kodkuce, osobito kad ima tamo, kako sam kaze, rodai prijatelja. Niti njemu, niti ikomu Magjaru nece biti tezko, da se kod Hrvata cuti kao kod kuce. Ta hrvat­ski narod poznat je sa svoje golubinje cudi i sa svoje gostoljubivosti, ali gospodo, da bi svaki Magjai', za to sto je Magjar, kad dodje preko Drave, mogao i smio reci: ja sam ovdje kod kuce, ovdje je moja domovina, ja sam na svom teritoriju, tóga on prava néma, gospodo! U Hrvatskoj smije samo ona onaj reci, da je doma, da je u domovini svojoj, bio on Magjar, bio on Srbin bio Njemac uz Hrvata, ako on pri­pada tomu teritoriju, ako on pripada brvatskomu politickomu narodu. Ovo neka bude na uzvrat g. ISI agyú na njegovu prvu poruku. Na drugu poruku, koju nam g. Nagy poru­cuje. .kako su nam Magjari dali ustav, siroki ustav i kad namato predocuje kao dar magjarski ja mu neéu uzoracati, jer je vrlo dobro moj postova drug profesor Puric ovich dana rekao, ne, magjari nama nisu nista, dali, nego mi, mismo od svojih drzvanih prava mnogo tóga prindjeli, a ja nastavljam dalje, prenjeü smo i ustupili, ali komu? Ne Magyarorsagu, ne magyarallamu, ne magyar birodalomu, nego zajednici, a kako se ta zajednica zove? Zove se zajednica zemalja ili kraljevina krune sv. Stjepana, ili krune ugarske ili jos krac'e i pravije, kako je 13. siecnja 1903. u. ovoj visokoj kuci rekao Szederkény. »magyar­horvát birodalam«, ili kako je to napisao pro­fesor Bors (Magyar közjog str. 77) »magyar­horvát-monarchia« kas treci razlog, kojim se hoce da obravda 5í§ predlozene zakonske osnove, navadja se dosadanja praksa i govori se s njekim zacudjenjem; sto se borite, sto trazite, ta nista se nova ne cini, nego ono, sto je vec u praksi, to bocemo da zakonom uredimo. Na ovaj osnov cini mi se da se postavlja i g. ministar Kossuth, kad je u svom govoru rekao ovako (olvassa): ÁJL államvasutak hivata­los nyelve eddig magyar volt — és az is marad, tj na drzavnim zeljeznikama bio je do sada sluzbeni jezik magjarski, a to ce i ostati. Förster Ottó : Éljen! Magyarul beszél. (Él­jenzés jobbról). Bauer Ante: Pogledajmo dakle to malo iz blizega. S pocetka, privihgodina iza sklopljene nagode, uredovalo se na zeljeznici iu Hrvatskoj hrvatski, cinovnici bili su Hrvati, i uredovanje teklo je gladko, a da se nije ni pitalo za mag­jarsti jezik to je bilo, dok je bio ministar finan­cija Péchy. Ali g. 1872. nastala je promjena u ministarstvu Péchy a je nasljedio Tisza, i vec njekoliko mjeseci iza ove promjeni izasla je naredba, kojom se zahtjevalo od svih cinovnika i namjestenika nevjestih magjarskom jeziku, da za pol godine moraju nauciti magjarski jecik i poloziti izpit, jer za pol godine da ce se poceti uredovati magjarski. Posljedica tóga, visoki sabore, skoro se ocitovala u Hrvatskoj. Oko 90 cinovnika njekoliko mjeseci iza tóga bilo je odpusteno iz sluzbe. Ovako se jrocela provadjati magjarizacija na zeljeznicam. Ali jos 16. pro­sinca 1876. izdalo je ministartsvo komunikacija naredbu broj 19.529, koja odredjuje, da se u Hrvatskoj nesmije nitko primiti u zeljeznicku sluzbu, koji ne zna hrvatski, molim pazite dobi*o, koji ne zna hrvatski. Ali vec u ozujku 1888. izdala je jedna direkcija protionu odredbu, protiv kője je ostro izstupila hrvatska vlada i prosvjedovala protiv nje, ali je prevladala praksa ove potonje naredbe. Do g. 1888. mogli su jos podcinovnici polagata izpit uhrvatskom jeziku, od onda je i to dokinuto. Do g, 1890. jos su se primale kod ureda zel-

Next

/
Thumbnails
Contents