Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-177
177. országos ülés 1907 június 17-én, hétfőn. 361 zastupnickim drugom Ferencom Nagyom, slijedi samo od sebe, jer on, ugledan pari ámentarac, on je s vasé strane jedini temeljito zahvatio u pitanje o jeziku na zeljeznicama, on je — uvjeren sam o tom — sve iznio, sto se iznjeti moze za obranu vasega sta novizta. To slijedi i od tuda, sto su se iza govora g. Nagya brisali svi vasi govornici, ne zbog cesa drugoga bes semnje, vec za to, sto su béli uvjereni da bolje sta ne bi i oni znali reci, ni drugih razloga navesti. Visoki sabore! mi Hrvati osnivamo nase trazbine, nase zahtjeve glede jezika na temeljnom drzavnom zakonu na nagodbi od g. 1868 i to §. 56, 57. Ti §§. tako jasno, tako ocito ustanovljuju, da je hrvatski jezik na hrvatskom teritoriju jedimi sluzbeni jezik i to za sve poslove drzavnoga zivota i za autonomne i za zajednicke, i to kazem opet tako jasno i izricno nagodba ovo naeelo izrice, da je regnikolarna deputacija od g. 1886 glede jezika magjarskoj regnikolarnoj deputaciji porucila ovo (olvassa) : »Imade li pako u nagodbenom zakonu ustanova jasnih, jasne sukao sunce, te nedopustaju nikakovih dvojba one ustenove, kője govore o jeziku hrvatskom kao slusbenom u opsegu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije«. Navedavsi sada sjjomenute §§. nastavlja (olvassa): »U kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji hrvatski jezik je sluzbeni i drzavni jezik pocam od pre vedroga prijestolja pa dole do najnize oblasti. Tako odredjuje temeljni zakón i zahtjeva narav drzavopravnih odnozaja medju kraljevinom Ugarskom i kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom.« Ali dalje nastavlja kraljevinski odbor (olvassa): »Oá godine 1875. ili 1876. zavedeno je takovih obicaja, naime protivnih ustanovama spomenutih §§. vise. Jajednicki ministri i njihovi drzavni tajnici, kad pisu dopise na autonomne oblasti, nezadovoljavaju se sa hrvatskim tekstom, nego dodaju madjarski tekst. Bivali ovako sa dopisi na autonomne oblasti, lasno se je domisliti praksi, zavedenoj u dopisivanju sa zajednickimi oblasti. Na posti na brzojavih kod domobranstva odstupa se na razlicit nácin od propisa zakona. Sve obzire prelazi postupak uopbicajem na zeljeznici.« Sad kaze (olvassa): »Sve obzire prekoraeuje postupak na zeljeznicama«. Visoki sabore, kad su ustanove tako jasne kao sunce, onda se cudimo i pitamo, sto je te kao sunce jasne ustanove zasjenilo, kakova ih je koprena zastrla, da nesvjetle pred vasim ocima. Prvi razlog, koji se navodi u potvrdu vaseg stanovista, prvi velim, ali ne najdublji, jest taj, sto velite, da drzavne zeljeznice nisu javnopravne drzavne uredbe, vec da su privatno-pravni trgovacki podlovi, i dosljedno tome, da zeljeznicki nemjestenici nisu javni sluzbenici drzavni, vec privatni cinovnici trgovacke tvrdke. KÉPVH. NAPLÓ 1906 —1911. X. KÖTET. Visoki sabore! Ja necu a ma has ni rijeci potrositi u tu svrhu, da pobijam ovaj vas oslon, 3$e cu to uciniti za to, jer bi izgledao kao covjek, koji nosi vodu u more, poslije govora nekih nasih govornika, poimence poslije govora. g. Magdica (Egy hang: Zivio Magdic!) Ja cu se samo osvrnuti na nácin argumentacije g. Perenca Nagya, koju je izvolio osnavati na óvom — dakako krivom — osnovu. Gr. Nagy ponajprije kaze: Mogu li zeljeznice biti privatno trgovacko poduzec'e ili pojedinaca ili privatnih druztva? Na to pitanje treba da dademo dogovor: Jest, bez sumnje mogu. Onda nastavlja g. Nagy: Ovakove zeljeznice, ovakovo trgovacko poduzece JJO trgovackom zakonu moze svoje knjige voditi i sboju korespondenciju obavljati jezikom, kojim hoce. To im dopusta trgovacki zakón. Dobro! Ali, pitam ja: Zasto je magjarska vladati, zajednicka vlada odredila, da zeljeznice juznoga drustva moraju se sluziti magjarskim sluzbenim jezikom i to ne samo na magjarskom teritoriju, nego i u Hrvatskoj ? Dalje pite g. Nagy: Moze li i jedno trgovacko poduzece ostati trgovackim poduzecem, ako ga vrsi i obablja drzava ? Drugim rijecima: Moze li drzava kao_drzava u vlastito ime voditi kakav trgovacki posao ? I o tom nemoze biti sumnje, da moze. Argumentacija Nagyova slijedi na to: To nije istina, da su zeljeznice javnopravna uredba i zato §§. 56. i 57. nagodbe nemogu se protezati na zeljeznice, jer u ovim §§. néma ni govora ni spomena o sluzbenom jeziku u trgovackim podyzecima. Za mene-iskreno da kazem-sasvim je suvisno i irelevantuo pitanje, jesu li zeljeznice drzavne uredbe, jesu li privatna poduzeca kraj tako jasnog §§. 9, 56 i 57. nagodbe. §. 9. nagodbe, nabrajajuci ugarske i hrvatske zajednicke poslove, broji medju zajednicke poslove upravo tako zeljeznice ko sto postu i brzojav, a §. 56 i 57 nagodbe jasno i izricno kaze, da je za sve zajednicke j>oslove na teritoriju Hrvatske jedino hrvatski jezik sluzbeni. Pitanje jezika je dakle svakako nagodbon rijeseno, i to po mojem uvjerenju, konacno rijeseno. I zato néma pravo Nagy, kad tvrdi ili kaze, da nagodba u óvom slucaju, da temeljni zakón od g. 1868. neodlucuje glede ovoga nista, nego imade pravo g. Széll, kad je kao ministar predsjednik u saborskoj sjednici 26. sijecjna 1903. u gornjoj kuci rekao ovako (olvassa): ... és ottan van az, hogy ők beszélhetnek horvátul a delegácziókban, beszélhetnek horvátul az országgyűlésen, és az ő egész territóriumukon a közös orgánumok mindegyike, akár pénzügyi, akár vasúti tisztviselő, jogosítva van használni a horvát nyelvet. Nem jogosítva: kötelezve van, mert mást nem használhat . . . (Felkiáltások balfelöl: Folytassa tovább magyarul !) 46