Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-168

168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. 27 ,na svijetu znanstvenoga fóruma, koji bi mogao ovo stanoviste potvrditi. Ja ne cu ovo vasé stanoviste oprovrgavati ovdje teoretskim raz­laganjem, naglasiti cu samo, di je ono danas posve zastarjelo, da size u dóba, dok su se i zeljeznice injima slicne uredbe smatrale drzavnim regalima. Ne smije se medjutim zaboraviti, da se je iz ove epohe regala razvila danas u mo­dernom smislu samostalna uprava prometa. Po nacelima te uprave i poste i brzojavi i telefoni, a uz nje i zeljeznice jesu samostalna ujjravna podrucja; zeljeznice razvise se iz drzavnih po­duzeca do drzavnib zavoda. Jedan od najgla­sovitijih uöitelja upravne nauke dr. Lorenz Stein véli: »Der Bau und Betrieb einer Staats­eisenbahn sind Akté der Staatsverwaltung, für welche sich die behöidliche Zuständigkeit nach dem Staatsrecbte des betrefenden Landes be­stimmt«, — i nadalje; »die Verwaltung und der Betrieb der Eisenbatmen erfolgt unter dem Staatsbahnsystem durcli staatliche Behörden, Staatsbeamte und Arbeiter, bei Privatbabnen durch Organe der Gesellschaft«. (Mozgás.) Pribičevič Svetozar: Odmahce svrzeti (El­nök csenget.) Vrbanič Ferencz: Nu cemu i ovo navad­janje; ta gospodo i oni isti, koji, kad se radi o Hrvatskoj drzavne zeljeznice smatraju za privatna drzavna poduzeca. tvrde u drugim slucajevima, da tomu nije tako, a namjestenici na tim zeljeznicama, da su javni drzavni cinov­nici. To se prije svega tvrdi u samoj ovoj osnovi u §. 3, zatim magjarske jjucke skole na drzav­nim zeljeznicama salju sva svoja pisma fianko uz oznaku: u poslu javne uprave prosto od postarine; a u zak. cl. VII : 1900. nazivaju se i namjestenici zeljeznicki drzavni namjestenici; pak se i na nje protezu pogodnosti § 15. zak. cl. IV : 1893. premda smo se mi na brvatskom saboru tomu opirali. Ako su zeljeznice privatna drzavna poduzeca onda su to isto i poste, te bi se i s njinia u odnosaju napram Hrvatskoj imalo isto tako postupati kao cto to i cini naredba ministra od g. 1875. o protokoliranju trgovaökih poduzeca; nu na to gospodo ni vi valjda danas jos ne mislite, ali se böjtin, da ée doci cas za to onda kad i na posti budete nastojali oprav­dati magjarski jezik. A napokon nemojte gg. zaboraviti, da su se upravo po naputku iz Pesté u Hrvatskoj, kad se je radilo o izbornom pravu zeljeznicki cinovnici smatrali drzavnim cinovni­cima, te da se je Hedervaryev sustav upravo upirao na njibove glasove ne u jednom nego u vise kotara. Mi smo se proti toma borili rakama i no­gama: u Pesti su dobro znali za tu nasu borbu, ali nikada nije od ministra trgovine dosla izjava, da hrvatska opozicija ima pravo, vec se je vazda tvrdilo, da ima krivo, a cinovnici zeljez­nicki, da su drzavni cinovnici. — Kako vidite dakle gospoda vasa tvrdnja, da zeljeznice nisu drzavni uredi aliquando valet aliquando non valet prema tome kako Vam ide u j>rilog. S vasé se strane tvrdi, da je u najboljem slu­caju to pitanje prieporno, pak bas zato, da bi se ono moralo uputiti na regnikolarne deputa­cije; nu dato sed non concesso da jest tako, tada je u prvom redu duznost ne dozvoliti, da se interpretacija vasa uvodi u predlozenu zakonsku osnovu i putem zakona sankcionita i protupravna praksa i jednostrano tumacenje vasé; tada bi trebalo ili raspravu ove osnove u obce odgoditi dok regnikolarne deputacije stvar ne rijese, ili iz nje izostaviti svako rije­senje jezicnoga pitanja bilo u óvom ili ónom pravcu. Ali ovako, kako se cini u predlozenom predmetu najprije se ugovor krsi, najprije se vrijedja temeljni zakón, najprije se zakljuckom ovoga sabora i prekoracenjem njegove kom­petencije kani uzakoniti protuzakonita praksa, a onda predati predmet regnikolarnim depu­tacijama. Ja gg. necu vise rabiti uztrpljivost vasú, jer ce i moji drugovi za opravdanost stanovista brvatskoga pred ovu visoku kucu iznijeti i druge dokaze; oni ce razloziti: kako se ovo pitanje ne smije shvatiti kao pitanje sile nego kao pi­tanje prava. Pravo je gospodo na nasoj strani, a sila na vasoj; postának i smisao nagodbe glede jezika jasno dokazuje, da se Hrvatska upire sa svojim zahtjevom na jasne i nedvoj­bene ustanove zakona; a historijski razvitak nase zajednice pocevsi od g. 1790. pak do danas dokazuje, da Ugarska pitanje jezika u Hrvatskoj sbvaca sa gledista svoje sile i snage, te da se nastojanje njezino o magjarizaoiji u Hrvatkoj u nacelu nije ni u cem promjenilo; taktika je donekle nastala druga, ali je cilj ostao sti. Tomu nastojanju protivila se je Hrvatska vazda, a protivi se i danas, i protiviti ce se u napredak ; mi cemo nasu obranu osnovati na zakonu, a vi gospodo budite uvjereni, da ne ceté nikada náci u Hrvatskoj nijedne slobodnom voljom naroda izabrane stranke koja bi glede jezika popistila i za dlaku od jjrava svoje domovine, jer sve stranke bez razlike stoje nepomicno na stano­vistu, da je jezik dúsa politicke i narodne indi­vidualnosti Hrvatke, da je on jamstvo njezina obstanka. (Élénk helyeslés és taps jobb felől. Elnök csenget.) Mi cemo se gospodo u borbi za jezik drzati nepomicno uvjerenja, da je zakón na nasoj strani; zakón ce nam biti najjaci stit, a od zakona niti bocemo, niti smijemo popustiti; i zato gg. jer se predlozenom osnovom vrijedja temeljni zakón, na kojem pocivá nas i vas ustav, jer drzimo da ovaj zajednicki sabor ustanovom kakova se glede jezika nalazi u predlozenoj osnovi taj nas te­meljni zakón ne samo u bitnosti vrijedja, nego da ce on ovakovom odredbom prekoraciti svoju kompetenciju, jer nije vlastan mijenjati drzavo­pravni ugovor sklopljen izmedju dvije ravno­4*

Next

/
Thumbnails
Contents