Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-168
168. országos ülés 1907 június 5-éu, szerdán. 25 savjestno provadjale, one su se sve to vise vrijedjale i krsile; a danas premda vec tece cetrdeseta godina iza kako je prihvaéena nagoda, nalazimo se u gorim prilikama, nego li su bile u pocetku. Magjarski jezik stae se je uvadjati u zajednicke urede kod posta, brzojava, financiajlnih oblasti; dapace i kod istoga domobranstva hrvatski je jezik za pravo samo trpljen; u unutarnjoj sluzbi, a naposé u saobracaju sa sredisnjim uredima u Budimpesti provedeno je dojjisivanje dijelom magjarsko dijelom dvojezicno; tiskanice uvedene su ili posve magjarske ili dvojezicne; isti napisi na zajednickim uredima, i pecati provedeni su u dva jezika, a gdje se to nije dalo uciniti, tada su zajednicke oblasti voljele na svoje zajednicke urede staviti grbove bez ikakova napisa, samo da nebudu napisi hrvatski. Obéinstvo dobivá jos i danas neke úskanice u raznim jezicima samo ne u hrvatskom, tako, da je ono n najyecoj neprilici. Imena nasih mjesta pomagjarena su posve tako, da u prometu radi tóga nastaju najvece neprilike. U javne zajednicke sluzbe stali su se namjestati Magjari, a domaci sinovi, ako su i znali magjarski, zapostavljali su se svagdje. (Zaj és mozgás.) Pribičevič Svetozar: Cujmo, to je vazna stvar. Vrbanič Ferencz: Ovo, velepostovana gospodo, moram malo sirje izvesti, jer se radi o povredi ova podloge, va kojoj mi stojimo. Hrvatsko domobranstvo, kod kojega se je u prvo dóba najvise nastojalo zadovoljiti odredbama nagode glede jezika i namjestanje domacih sinova, danas je gotovo pomagjareno. Hrvatska, koja je ngda upravo u vojnickoj struci citavoj • monarkiji davala ponajbolje sinove, nastoji se danas dovesti u taj polozaj, da zbog pomanjkanja domobranskih vojnickih skola za Hrvate, za kratko vrijeme nece imati sposobnih sila za casnieka mjesta samo da se tim opravda namjestanje magjarskih easnika. Vrhunac svih tih povrijeda nagode nastao je kod drzavnih äeljeznica, one se na teritoriju Hrvatske smatraju za pionire magjarizacije, one su u punom smislu iz Hrvatske stvorile magjarsku zupaniju. Nije li stoga naravno, da su se povodom ovih pojava dizale tűzbe i uzgajalo nepouzdanje prema Ugarskoj, ne radi samoga magjarskoga jezika, ne iz kakova neprijateljstva prema sinovima magjarskoga naroda, nego radi osjecaja, da se ovakovim postupkom vrijedjaju narodna custva hrvatskoga naroda, de se njim gazi svetost ugovora sto ga je Hrvatska sklopila s Hrvatskom. (Tahoje! Élénk helyeslés jobbfelöl.) Je li gg. stoga cudo, da su g. 1883. radi takovih povrijeda u Hrvatskoj strasti usplamtile, te da je doslo do izgreda kad se vidjelo, kako oni koji bi morali biti cuvari zakona povrijedom njegovom pocinjaju zlocin na politicku i narodnu individualnost kraljevine Hrvatske. Da su kojom KÉPVH. KAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. srecom mudri i obzirni drzavnici kraljevine Ilgarske uvidjeli, kako je postovanje i strogo Trsenje nagodbenoga zakona najuspjesnije, a po nje i jedino casno i dostojno sredstvo umiriti duhove u Hrvatskoj, pristedili bi joj bili dvadesetgodisnju borbu proti absolutistickoj vladavini, koja se je krila u forrni ustavnosti, zaustavili bi bili zastoj u svim granama javnoga zivota, a äto je po Ugarsku glavno podigli bi bili vjeru i pouzdanje u svoga saveznika, te uzbudili time postupice ljubav i privrzenost Hrvatske prema posestrimi kraljevini Ugarskoj. Ali na zalost dogodilo se je protivno. Kad tu u Hrvatskoj usplamtili nemiri i doslo do izgreda, m jesto da su se ti nemiri nastojali ublaziti, i zakonu pribaviti cast i postivanje provadjanjem zakorskih ustanova, ucinilo se protiono i u Hrvatskoj je uveden absolutizam, mjesto ustavne vlade poslan komisar i to bez privole nase. (Zivio! Tahoje! Élénk helyeslés és taps jobbfelöl.) Zagorac István: To je sramota! Lorkovic Iván: Djelo kamarile! (Zaj.) Vrbanič Ferencz:Ugarski drzavnici voljeli su g. 1883. dokinuti i u formálnom pogledu ustav, te nam poslati kralj. povjerenika, a kad su opet uspostavljeni barem u vanjskoj forrni ustavni odnosaji, te kad su god. 1887. izaslane regnikolarne deputacije, da mecljusobnim sporazumkom izyan dvojbe stave podpunu jasnocu postojecega nagodbenoga zakona — tada do sporazumka doci nije moglo jedino zato, jer sa strane ugarske o porabi sluzbenoga jezika kod zajednickili oblasti na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije nije vise postojala ono shvacanje kako ga ugovorise obje kraljevine g. 1868., i kako ga te godine rastumacise u hrvatskom saboru najodlucniji prijatelji i zatocnici unije s kraljevinom TJgarskom. U Ugarskoj kao da je sve vise nestajalo osjecaja za stovanje ugovora uzakonjenoga u nagodbenom zakonu, a sto se tice naposé jezika, cinilo se je, kao da opet na vidik dolaze pojavi prije g. 1848. koji su prijetili obstanku nase narodnosti i nasega jezika. Éber Antal: Olvasni nem szabad horvátul! Csak beszélni szabad horvátul! (HaUjulc.') Vrbanič Ferencz: Prva ulogau tom smjeru namijenjena je bila zeljeznicama, na kojima je naredbenim putem proti jasnom slovu nagode uveden magjarski jezik. Te su naredbe jos i danas u punoj krijeposti; a Hrvat, kad stupi na tlo zeljeznice, zaplakat mora od boli kad vidi, da ga u njegovoj vlastitoj domovini na tom tlu smatraju tudjincem. (Mozgás. Nagy zaj.) Elnök : Kérem a képviselő urat, szíveskedjék egy kis tekintettel lenni a ház hangulatára. A tárgyalásra szánt idő különben már ugy is régen letelt. (Igaz! Ugy van!) Méltóztassék tehát egy kis figyelemmel lenni a ház iránt. (Helyeslés. Felkiáltások: Folyton olvas.) Vrbanič Ferencz: Ja cu stratiti govor. Bit cu skorogotov, a vrloje vazna stvar. Za 1 U 4
