Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-168
168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. 23 1844. kao u obce svakoj u pogledu na magjarski jezik izdanoj naredbi, — pa da se u buduce ne izda u tom pravcu nikakov zakón, nikakva naredba cim bi se kakogod prejudicirati moglo hrvatsko-slavonsko-dalmatinskomu u obsegu ove kraljevine jedino uredovnomu jeziku.« Da se provede ovo nacelo stilizirao je Zuvic u svojoj osnovi u § 39. pitanje glede jezika ovako : »U svemkolikom obsegu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije tako u podrucju zemaljske vlade kao i u podrucju zajedniekih ministarstva poslovnim i sluzbenim je jezikom izkljucivo jezik hrvatski«. U sestoj sjednici hrvatskoga kraljevinskoga odbora od 25. i slijedecih dana mjeseca maja 1868. prihvaóeno je Zuvicevo nacelo glede jezika i njegova stilizacija doslovce primljena kao § 26. osnove. Kad je ugarski kraljevinski odbor na podnesenu osnovu nagode, kako jo de predlozio hrvatski odbor, stavljao svoje primjedbe, tada je narocito izjavio, da neinia nista proti tomu, da si kraljevine Hrvatska, Slavon ja i Dalmacija jezik za svoju unutarnju uj^rava same ustanove, a sto se tice zajednickoga ministarstva i njegovih organa zeli ugar. kralj. odbor, da se nacelno ustanovi, da u svakom doticaju s oblastima ovib kraljeviua, s obcinstvom i s pojedinimi zitelji sluáit imadu jezikom hrvatskim«. Hrvatski kraljevinski odbor uzeo je u svojoj sjednici od 22. i 23. juna 1868. u raspravu sve podnesene primjedbe ugarákoga kraljevinskoga odbora, te je glede primjetaba odnosecih se na porabu lírvatskoga jezika narocito izjavio slijedece: (Gujmo!) »Kralj. odbor hrvatski uzima na znanje izjavu kraljevinskoga odbora ugarskog pod §. 26. nu tim: a) da opredijeljenje jezika u svojib unutarnjih poslovih nece da na buducnest odgodi, vec da sada zeli ustanoviti, da to bude jezik hrvatski; h) bitna stavka zelje kraljevinskoga odbora hrvatskoga glede ureda zajedniekih ministurstva u obsegu kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije nije uvrstena u izjavi ugar. odbora na §. 26., s tóga se izricno osituje: da bude u tih uredih unutarnji jezik samo hrvatski; te da se to u paktu tomu uvrsti.« — Ovo stanoviste prihvatio je ugarski kraljevinski odbor, te je odnosna ustanova u tom smislu uvrstena i u konacni tekst uglavljene nagode i to u §. 57. tako, da taj paragraf glasi: »Za organe zajednicke vlade ustanovljuje se takodjer hrvatski jezik sluzbenim jezikom unutar granica kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.« Bvo gospodo ovoje temeljove odredbe, na koju se mi pozivamo, ali midakako u drugom smislu nego preuzv. gosp. ministar. (Zivio !) Tim je konacno rjesen ne samo prepor o jíorabi hrvatskoga jezika, koji je od godine 1790. bio glavnim kamenom smutnje izmedju TJgarske i Hrvatske, nego i pitanje o namjestenju domacih sinova na teritoriju istih kraljevina u sluzbe zajedniekih organa. Da tóga nije bilo zagovornici saveza s kraljevinom Ugarskom ne bi se za stalno u Hrvatskoj bili ni usudili zagovarati, da se obnovi sveza s kraljevinom Ugarskom, i za to su oni u svojim govorima osobito i naposé naglasivali kako je nagodbom Hrvatskoj zajamcena i porába narodnoga jezika i namjestenje domacih sinova u zajednicke sluzbe. Budite uvjereni, da se u Hrvatskoj ne bi nasao covjek, koji bi pristao na tu nagodu, da nije to pitanje ovako rijeseno. Dozvolite mi, da Vam gospodo u tom pogledu spomenem samo dvije izjave, izjavljene u sjednici hrvatskoga sabora prigodom razprave predloga kraljev. odbora u kojima se jasno i glasno cijelomu svijetu u Hrvatskoj propovijedalo, kako su veliku dobit dobili Hrvati, sto se zakonom zajamcuje uporaba hrvatskog jezika ne samo u unutrasnjoj upravi, neso i kod svih oblasti i ureda zajedniekih. (Elénk helyeslés jobbfelöl. Zaj.) Izvolite biti strpljivi, jer se radi o _ najvaznijim pitanjima hrvatskoga naroda. (Elénk hely slés jobb felöl.) Supilo Ferencz: Koja su mnoge vazniji nego vasi razgovori. Vrbanič Ferencz: Obje ove izjave poticu odmuzeva, koji su bili najgorljiviji prijatelji saveza s Ugarskom: vodje tadanje unionisticke stranke; u najtjesnijiin prijateljskim odnosajima sa tadanjim vodjama magjarskoga naroda Franjom Deákom, grófom Julijem Andrássy-em, Artúrom Csengery-em, Kolomanom Grhyczy-em, vezani muzeva koji su sami sudjelovali kod pregovora kao clanovi regnikolarne deputacije, te koji su kasnije bili i clanovi hrvatske zemaljske vlade, jedan kao predstojnik za unutarnje poslove, a drugi kao predstojnik pravosudja. Jedan se od njih dr. Mirko Suhaj réce u svom govoru o nagodi izmedju ostaloga doslovce ovo: »Mi smo jeziku nasemu u javnom zivotu, i to u svim granarua javnoga zivota ono mjesto jjribavili, kője ga po bozjoj i naravnoj pravici ide. Mi smo isposlovali i izvojevali, da posvuda sinovi trnjedne kraljevine imadu namjesteni biti, da pofiam od najnizega do najvisega svi organi imadu u hrvatskom jeziku poslove rukovoditi, da se i organi zajednicke vlade imadu hvatskim jezikom sluziti; jednom rijeeju, da smo u tom pogledu nas program tako tocno izveli, da ga drugacije i bolje isposlovati nije bilo inoguce«. — Nadalje nastavlja dr. Suhaj u svojoj polemici proti jednom predgovorniku ovako: »Tkogod uzme u obzir ono, sto sam malo prije spomenuo, da ce pocam od najnizega ureda pa sve do uzvisenoga
