Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-174

240 í74. országos ülés 1907 június i3-án, csüiörtökört. takodjer na Hrvatsku i Slavoniju uz narocito preuzdrzanje, da ce se posebna vrhovna oblast u kraljevini opet uskrisiti, cim se rassire njezine granice.« Samassa János: Jak vola ten kiiis ? Co je to? Brlíc Vatroslav (olvassa): »Pak i u toj zajednickoj vrliovnoj oblasti pridrzan je u smislu cl. 58. god. 1790. trojednoj kraljevini sbodan upliv kroz bana i hrvatsko osoblje s pravom mjesta i glasa.« To je u svezi s ustanovom nagodbenog zakona, gdje se govori o hrvatskom ministru. Za stvo se ove ustanove nagodbenom zakona, kője ustanovljuju djelokrug hrvatskog ministra, to svi dobro zname. Lorkovic Iván : Ősim nasega ministra! Brlíc Vatroslav : Mi imaclemo ustanovu, po kojoj hrvatski ministar mora "upozoriti mjerodavne faktoré t. j. zajednieke ministre krvatskougarske na sve one momente ne samo zakonske nego takodjer i politicke, kője bi mogle biti pogibeljni zajednici hrvatsko-ugarskoj. (Helyeslés a jobbhoz épen.) Ja drzim. da preuzviseni gospodin naä hrvatski ministar sigurno velikom ljubavlju prati hrvatski odnosaje, Pribičevič Svetozar: Cujmo, kako prati! Brlíc Vatroslav: I drzim, kad mu je to na srcu, da budu dobri odnosaji izmedju Ugarske i Hrvatske, da bi bio poradio i u interesu Hrvatske i u interesu Ugarske, da je svojim savjetom, svojom uputom gledao odkloniti ovaj konflikt, koji je ovdje nastao radi jezicnog pitanja. I ja mislim, da bi nas preuzviseni gospodin ministar za Hrvatsku gospodin Josipovic bio ucinio neizmjernu uslugu i Hrvatskoj i Ugarskoj (Helyeslés.) da je upozorio na ovaj momenat mjerodavne faktoré, upozoriv ih koli na velecinu zakonske jsovrede toli na konsekvencije, kője ce nastupiti. Neka bude gosjjodin ministar uvjeren, da bi svojom simpaticnom pojavom a i uplivom koji sigurno uziva kod svojik kolega zajednlckih ministara, a i kod vecine ovoga visokog sabora, mogao mnogo tóga postici i uciniti ovo pitanje suvisnim, da ne izlazi na stol ove visoke kuce. Ja cu biti slobodan jos samo jedan dio ovoga citirati, jer cu skoro biti gotov, a ne cu da zlorabim strpljivost ove visoke kuce. (Olvassa): »Odnosaj dakle trojedne kraljevine na prama kruni i na prama kraljevini Ugarskoj bijase ustanovljcn posebnimi uredbani, kője pisanimi, kője obicajem uvedenimi. Skup ovih zakonitih ustanovah i uredabah sacinjavao je posebno drzavno pravo trojedne kraljevine. Ono je osnovano na politickoj osebini trojedne kraljevine, kője se je sacuvala i u zajednici Ugarskoj. A to je pred'ocima imao i sabor od godine 1861. u §. 1. cl. 42.« To je nas temeljni zakón, to je ishodiste, iz koga su posli nasi predji, kad su prije 39 godina sklapali ovu nagodu. Novosel Maío: Ovu nesretnu nagodu! Brlic Vatroslav: Moj prijatelj dr. Novosel izvolio je reci * nesretnu nagodu«, a ja drzim, da ne bi bila nagoda nesretna, kad bi ju judi znali stovati. kad bi ju znali iscrpsti, da bi onda na protiv bila blagoslov i za Ugarsku i za Hrvatsku, jer bi se mogli na tom temelju ojacati i s tóga temelja dalje razvijati i postati onaj faktor u srednjoj r europi, koji bi imali biti po nősem polozaju! (Élénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Lorkovic Iván: Tako je! Sjajno! Brlic Vatroslav (olvassa): »Sabor trojedne kraljevine od 1848. drzaoje, da je ugarski mi zakoni od god. 1848. povredjen ovaj na pravo osnovani odnosaj medju trojednom kraljevinom i Ugarskom i to na stetu i cjelokujmosti i zakonite autonomije njezine.« (Zaj.) Popovic Dusán: Cujmo, cujmo! Brlic Vatroslav (olvassa): »S tóga posluzivs i se starodavnim pravom svojim, nije taj sabor pomenutih zakonah prihvatio ni proglasio.« Dakle sto imamo ovdje? Imamo j>recedenz. (Olvassa): »Pace, buduc je ovimi zakonim jednostrano bio promjenjem obstojavsi odnosaj, a s druge strane je sveza trojedne kraljevine, kako se bijase udesila do godine 1847. postala narodnomu i drzavnomu bicu trojedne kraljevine pretijesna: bio je isti sabor odlucio ugovotiti nov savez sa Ugarskom. Ke obziruc se dakle na ratne zgode godine 1848. obstojavsa do tada medju Ugarskom i trojednom kraljevinom zakonarska i upravna sveza prekinuta je s jedne strane voljom ugarskoga sabora u zakonih od god. 1848. s druge strane zakljuckom hrvatskog sabora.« Popovic Dusán: To i sad hocemo du vradimo! Brlic Vaírosiav: Hocemo i mi tjerati dotle? Popovic Dusán: Istu tako! Brlic Vaírosiav: (olvassa): »Stoga je i sabor od god. 1861. s cjenio, da moze obstojavsu izmedju obijuh kraljevinah drzavo pravno svezu pravovaljano jirestalom prozvati.« To dakozuje, da je ta zajednica bila prekinuta, a u nagodben om zakonu opet obnovljena, dakle da se nania nikakve koncesije nedaju, kako je spomenuo jedan od gospode predgovornika u óvom visokom saboru. Lorkovic. Iván: Svi se tim bajkama sluze! Brlic Vatroslav: To je uzakonjeno i zajamceno u historicnom nasem j^ravu i pozitivnom zakonu, nagodi, koja je takodjer jedan dio nasega historickog prava. (Olvassa): »U zemljistnom opsegu trojedne kraljevine razlikovao je sabor one cesti, kője s drusene jednim zakonarstvom i jednom upravom, kano gradjanska Hrvatska i Slavonija, ili kője bar ucestvovahu tada u zakonarstvu ma u pojedinih samo pitanjih, kano hrvatska slavonska vojnicka Krajina — od cestih, kője samo krijeposcu drzavnoga prava trojedne kraljevine na nju