Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-174
234 Tik. országos ülés 1907 június 13-án, csütörtökön. temeljni drzavni zakón nagodu. (Tako je!) Mi se stoga nikako nemozemo oduseviti za ovu politiku, jer ova pilitika nevodi k ljubavi, ne vodi k bratskoj slozi izmedju Magjára i Hrvata, nego samo otescava nasu politicku situaciju. Mi Hrvati stoga stanovista moramo pobijati ovu zakonsku osnovu, moramo nastojati STÍDI silama. da zapriecimo da se ovakav jaz izmedju hrvatskog i magjarskog naroda stvori. (Tako je!) Mi moramo to uciniti i u interesu Ugarske i u interesu Hrvatske, jer dok bude medju nama mrznje i razloga toj mrznji, dok ovakav kamen smutnje nebude medju nama odstranjen, dotle nemoze biti sloznog niti naprednok rada, (Tako je!) Mi Hrvati simpatiziramo takodjer i sa zahtjevima zeljezniekih namjestenika i rado bi im pornóéi u ovoj stvari i mi bi ht jeli i s te strane, da zaprecimo, da ova zakonska osnova postane zakonom, jer ona, kako vidimo, nije za njih nego protiv njih, jer dira u njihove vitalne interese. Ako stoji nazor, da su zeljeznice privatno poduzeée drzave, zar se nebi mogle jDlace zeljeznicara regulirati i j>ovisiti jednostavnim privatnim ugovorom, jer ako zeljeznicki cinovnici nisu javni urednici, kako se to tvrdi s one strane ove visoke kuce, cemu tada regulirati njihove jdaco zakonom. Dakle to se moze uciniti i bilateralnim ugovorom, kako .se to cini i u privatnim poduzeéima, kako to cini trgovac i trgovacka tvrdka sa svojim namjestenicima. Molim, g. predsjedniee, mali odmor. (Felkiáltások : Szünetet kér!) Elnök : Az ülést 10 perezre felfüggesztem. (Szünet után.) (Az elnöki széket Návay Lajos alelnök foglalja el.) Elnök: T. ház! Az ülést újból megnyitom. Brlic Vatroslav: Yisoki Sabore! Posto sam vec istakao, trebao u zakonsku osnovu gledati dva stanovista, sa stanovista pravnog i sa stanovista politickog. Sa stanovista pravnog vrijeclja ova zakonska osnova najbitnija ljudska prava, jer podvrgava zeljeznicke cinovnike takovim teskim ustanovama, takovoj strogoj disciplini, da ih postavlja ispod radnika. U toj zakonskoj osnovi imade paragrafa — ko sto su n. pr. § 17, 27, 29, 31, 33 i 53 — koji su svi upereni protiv zeljeznickim namjestenika, te im zaduju najvece i najteze nedace. Ako gledamo s politickog stanovista na ovu zakonsku osnovu, moramo doci do takovih rezultaka, koji ne vode k dobru, koji ne vode do one ljubavi i do onoga zajeclnickog postovanja izmedju Hrvata i Madzara, kője bi bilo potrebno zu uspjevanje nase zajednice. Kakova nas dakle buduenost ceka, ako za-' padnemo u ovu borbu, ako ovaj kamen smutnje parlne medju nas ? Blizu je tu onda moguenost, da se spunim pravom uporavi ona latinska: Duobus litigantibus tertius gaudet. (Helyeslés.) Cijela dosadasnja politika nasih neprijatelja bila je osnovana na tom principu i za to smo se uvijek, kad nam je doslo do gusta, jedni uz druge prislanjali, jedni druge podimirali, i da nadjemo oslona jedni na drugima, morali smo se sloziti. Ova osnova raspiruje onu borbu, koju je moj predgovornik profesor dr. Franjo Vrbanič u ovoj visokoj kuci glede jezika opisao od god. 1790. Tko znade tu historiju, piznato mu je, da nas je ta borba jedne drugima otudjivala i zajedno iscrjíljivala namjesto da se jedni drugima priblizujemo. Ona je stvorila i onu zalostnu godinu 184Q. (Helyeslés.) Supilo Frano : Ovo je sad vise nego godine 1848. (Elnök csenget.) Brlic Vatroslav: Koliko je stete nanio i Hrvatskoj i ITgarskoj absolutizam, to svi dobro znamo. T cijelom nasem narodnom zivotu nastala je stagnacija, bili smo podvrzeni njemstvu, bili smo kao roblje bez slobode, izgledajuci tmurnu buduenost. Supilo Frano: A njima je jednako bilo kao i nama! Brlic Vatroslav: Kad gledam ovu zakonsku osnovu s politickog stanovista i ja gledam zabrinutim politickim okom u nasu buduenost, u buduenost zajednice naze, u buduenost Hrvatske i u buduenost Ugarske. Kao rodoljub kojemu je stalo do naroda, kao politicar, koji zeli slobodu, i madzarskom i hrvatskom narodu, ja moram zabrinuto gledati, zasto se jednim ovakovim paragrafom, koji ne ce madzarskom jeziku u Hrvatskoj donijeti nikakovih plodova, koji nece Hrvata pretvoriti u Madzare. Supilo Frano: Nikada! Brlic Vatroslav: Zasto se ovakovim jednim paragrafom nasoj medjusobnoj mrznji daje nova potpora i nova hrana? Kakva nas buduenost ceka ? Niposto ruzicasto! Gdje su simpatije onih, koji nas okruzuju. Mi znamo, da na balkanu zivi blizu sest milijuna do sedam milijuna lírvatskog i srpskoga naroda, koji govori jednim jezikom. Néma nikako ve nade, da ce taj narod s ljubaviju i jírijateljstvom gledati u Madzarí kad imade pred sobom, evo, ovakovu zakonsku osnovu, kojom mu je ujueren nos u srce, kad vidi, da se velikom djelu tóga naroda prijeti oduzeéem jezika, prijeti narodna smrt!. Lorkovic Iván: Tako je! Sjajno! Brlic Vatroslav: Za to moramo u interesu koli Ugarske toli Hrvatske nastojati razloziti ovu stvar tako, da bude svakom ugarskom politicaru jasno, da ze óvom. zakonskom osnovom neide za tim, da se Ugarska ]x>digne i ojaca, vec za tim, da si Ugarska mjesto prijatelja stvara neprijatelja. Lorkovic Iván : Zivio! Jako dobro! Brlic Vatroslav: Ja kao politicar hrvatski i kao pristasa hrvatske stranke prava drzao sam se i drzim se i danas programa od godine 1894.
