Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-174
174. országos ülés 1907 június 13-án, csütörtökön. 231 da ovaj sabor kao zajednicki sabor nije vlastan u zakonskoj osnovi o zeljeznickoj pragmatici jednostrano krsiti jeziene ustanove óvod nagodbenog zakona. 0 tom néma dvojbe i tko procita ove paragrafe koji ustanovljuje jezik hrvatski u kraljevini Hrvatskoj Slavoniji i Dalmaciji kao jedini drzavni jezik, mora doci do tóga uvjerenja, da je Hrvatima u uno dóba bilo bas najvise stalo, da sacuvaju svomu jeziku ovo rojesto, kője zbilja i sada zauzimlje. Vidi se, da su hrvatskom jeziku sacuvali iskljueivo gospodstvo pocam od svejetle krune pa do posljednjeg opcinskog pandura. Ja moram reflektirati takodjer na zeljeznicku praginatiku i s one strane, sto je dosla na stol ove visoke kuce bas u ono vrijeme, kad smo se tomu najmanje nadali, nairne kad smo misleli, da je zadaca toli ugarske koalicije koli one u Hrvatskoj i vlade jedne i druge, da najprije svaka u svojoj zemlji konsolidira prilike i provede opée izborno pravo, pa da onda istom predje na rjesavanje onik pitanja, koja su preporna izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije. Medjutim sto vidimo? Vidimo da je mimo rijecke rezolucije, mimo nase de kleracije, sto smo je u óvom visokom saboru dali, danas ovo jezieno pitanje uslijed ove zakonske osnove o zeljeznickoj pragmatici, koja lezi na stolu ove visoke kuce, svom vebemencijom izislo na tapet u ovoj vísokoj kuci. Kad sam prvi puta saznao za sadrzaj rijecke rezolucije, odusevljeno sam pristao uz nju, znajuc, da se i odlucujuci madzarski politicari takodjer zanimaju za rijecku rezoluciju te da ju odobravaju, pa obzirom na to mislio sam da dolazi novo dóba, da dolazi sretnije dóba, u kom ce brvatski narod rame uz rame s madzarskim narodom pocii putem, koji vodi oba naroda do srece i slobode. Jednakim odusevljenjem isao sam prije godinu dana glede svoje izbornike, medju one krajisnike, koji su bili kroz godine i godine zadojeni mrznjom prema madzarima u sred nesretne vladavine liberalne stranke u Ugarskoj i bana Khuen Hédervárya u Hrvatskoj. Te su dve vladavine u nazem narodu uzdrzavale i njetile svojom nesretnom politikom najvecu mrznju protiv Madzara i madzarskog jezika. Ja sam zasao medju svojo izbornikeí pripoviedao sam im, da je doslo novo dobé, da je nastao növi kurs, da nastala epoba rijecke rezolucije, pa da cemo sada s madáarima poci ruku o ruku, rame uz rame, da zacjenimo kroz ovo vec skoro 40 godine nagodbene ere zadane rane i da cemo bano braca i prijatelji jedan uz drugoga provoditi sretan zivot, koji ce nas dovesti do onih ideala, koji smo si jedni i drugi postavili. Kad sam stupio u hrvatsku sabornicu, a iz nje proizasao kao delegat ovamo u ovaj zajednicki sabor, gdje smo bili velikim simpatijama docekani, postavlja sam velike nade u te simjiatije, jer sam drzao, da te simpatije 'nijesu prolazne nego da se baziraju na dobro promisljenoj realnoj j)olitici, koja znaci medjusobno postivanje prava, da se tako zajednickom kooperációm odbrvamo protiv onoga, koji nam zeli nasa prava oteci. Ja sam clrzao, da cemo mi najprije provesti ustavne reformé u nasoj domovini, da ce mo najprije provesti ojjce izborno jaravo, a isto tako da cc se i ovdje u Ugarskoj uzakoniti opce jednako i tajno pravo glasa, pa da cemo tada istom pristupiti rjesavanju vaznih drzavopravnih j)itanja, kad bude ovaj parlamenat proizisao is sirokih slojeva naroda, is sirokih mása naroda, kad bude postavljen na demokratske , noge. (Élénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Lorkovic Iván: Tako je! Vrlo dobro! Supilo Frano: Sto ées, kad su kossuthovci sad najbolji becani, davaju nam j>rimjer! (Elölök csenget.) Brilc Vatroslav: Jest, i ja sam dobio taj utisak kad sam vidio onaj aj^plaus preuzvisenom gospodinu ministru Josipovicbu ovdje. (Derültség.) Supilo Frano: Kovacevicu i Khuenu neka vicu »Eljen!« To su ljudi! (Derültség jobbfelöl) Brilc Vatroslav: Mi danas stojimo pred jezicnim pitanjem kője nije samo pitanje zakonsko nego pitanje nase narodne casti i j>onosa i nase naroclne obrane. Sva dosadanja pitanja, i financijalno i druge naravi pitanja, nijesu nikada takovom iestinom izbila na povrsinu, kosto, evo. jezieno joitanje. A zasto to ? samo za to, jer jezik nam je .. . Supilo Frano : Borite se za slobodu Ugarske, a pustajte nam nas jezik na miru ! (Félkiáltások balfelöl: Micsoda ez ? Csak egy beszéljen!) Brlic Vatroslav: Gospodo, ko sto vi ljubite vas madzarski jezik, njim se ponosite, njega sirite, i zelite go dapaco u vojsku uvestii mi vam u tom pomazemo i idemo vam na ruku, jer znademo jako dobro, sto znaci borba za svetinju jezika. Mi smo danas u istom polozaju, pa smo se nadale od vas, da ce te nam postivati jezik, ali vi s óvom zakonskom osnovom hocete da uvedete kod u zeljeznicku upravu madzarski jezik. Ja drzim i moje je duboko uvjerenje, da ovim nacinom ne cemo ni mi ni vi u hrvatskom narodu prema madzarskom jeziku probuditi one osjecaje i ona ljubav, koju bi probudili tada, kad bi Hrvati bili sigurni. da im se ne ugrozava njibov jezik i da im se s ove strane ne narivava bilo silóm bilo milom, bilo zakonita bilo jirotuzakonito madzarski jezik. Mnogi i mnogi Hrvati, koji clanas sa strahom gleda na sirenje madzarskog jezika na hrvatskom teritoriju, kad bi znao, da mu je njegov jezik siguran, pribvatio bi se drage volje ucenja madzarskog jezika, jer je poznavanje istog potrebno za nase medjusobno poznavanje i
