Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-174
224 Í74. országos ülés 1907 június lB-án, csütörtökön. Ovo susjedstvo hrvatsko Magjari postuju i nvazuju. dapace magjarski vladari traze rodbinske sveze s Hrvatima, Qve rodbinske sveze dovele su na hrvatsko priestolje i ugarskog kralja Kolomana iz kuée Arpadove. Lorkovic Ivan: To je historicka istina. Puric Josip: Ne silóm, nego po bastinskom pravu i po ugovoru sa hrvatskim stalisima dosao je Koloman na priestolje hrvatsko i da ga bude cieli hrvatski narod priznavao za hrvatskoga kralja, jjolazi on u kraljevski krunitbeni grad, Belgrád na moru, i ondje se kruni krunom Zvonimira za kralja Hrvatske. Od tada pise se on: Dei gratia rex Hungarie, Dalmatie et Kroatie. To nije bajka, nego historijom utvrdjena istina. Od neprocjenive vriednosti je za nas memóriáié spljetskog historicara Tome Arhidjakona, koji je veliki protivnik svega, sto je hrvatsko, i za to je taj historicki spomenik tim vece vaznosti i na nj. se mozemo tim vise pozivati, jer ga nije pisao prijatelj nas nego bas protivnik Hrvata. TJ tom memorialu stoji, da je Koloman sklopio ugovor sa dvanaest hrvatskih plemena, i tu su sadrzani uvjeti, uz kője Hrvati priznaju Kolomana za svoga kralja. Da se Koloman krunio za kralja hrvatskoga, to je joriznao i sam g. zastupnik Nagy. Meni je milo to, jer ima i danas Magjára, koji u krimit bu Kolomana sa hrvatskom krunom ne vjeruju. Mozda cíe bar sada vjerovati, kad je to i g. Nagy priznao. Ali g. zastupnik Nagy je rekao, da je to bila jedina krunitba i jDoslje nje da néma krunitba sa krunom hrvatskom. To, visoki sabore, ne stoji, jer za stalno znamo, da se s hrvatskom krunom krunio ugarskohrvatski kralj Mirko, i da je taj isti kralj jos za svoga zivota dao svoga sina Ladislava okruniti najprije krunom hrvatskom po nadbiskupu spljetskom i istom kasnije dao ga je kruniti po nadbiskupu kalockom krunom sv. Stjepana. Ősim tóga znademo jos, da se je krunio krunom hrvatskom takodjer i kralj Andrija II. kao kralj hrvatski Andrija I. na svom putu u j>rimorske strane godine 1207. Ja spominjem jos, da je godine 1403. bila krunitba na hrvatskom teritoriju u gradu Zadrii, kad su nezadovoljnici proti kralju Sigismunclu doveli Ladislava Napuljca i krunili ga u Zadru hrvatskim krunitbenim insigniama, premda je onda krunitba vec zajednicka hrvatsko-ugarska. Elnök: Kérem a képviselő urat: méltóztassék a napirenden lévő tárgyhoz közeledni. (Zaj a jobbközépen.) Muzsa Gyula: Az elnökkel nem lehet vitatkozni. Lorkovic ivan : O tom je i Nagy govorio, pa onda smije i on. (Zaj.) Pribičevič Svetozar: I on moze o tom govoriti. Popovic Dusán: Dakako! Puric Josip: Ja cu dakle pustiti na stranu krunitbu i istaknuti cu druge momente, iz kojih hocu da pokazem, da kraljevina Hrvatska nije bila zavisna od kraljevine Ugarske. Kraljevina Hrvatska bila je posve nezavisna, a da nije bilo za vladanja kraljeva iz ktice Arpadove nikakvog drzavnog jedinstva nego samo drzavna zajednica, Lorkovic ivan: 0 tom je sada razgovor. Puric Josip: I ja drzim, da imám o tom pravo govoriti, jer se o tom u toj visokoj kuci viseputa govorilo. Za Arpadovaca vladali su podpunom kraljevskom vlascu u Hrvatskoj hereezi, koji su kraljevski princi. Vec je Koloman poslao svoga sina Stjepana. da ondje vlada sa podpunom kraljevskom vlasti. Poslije vidimo vec spomenutog Mirka kano hercega u Hrvatskoj, pa Andriju, Belu i Kolomana. i ovi hereezi, arpadovski jjrincipi, iniidu u Hrvatskoj naslov »ducalis majestas« a u povelji »Dei gratia dux totius Slavonie«. Elnök: Ismételten kérem a képviselő urat: méltóztassék a napirenden levő tárgyhoz szólani. Puric Josip: Ja odgovaram samo na izvode g. zastupnika Nagy, koji se usudio uztvrditi, da je nasa historija samo jedna bajka, a duznost je hrvatskog zastupnika, da to opovrgne. Lorkovic Iván: A Nagy-a niste ukorili, g. predsjedniee. Supilo Frano: Nagy je uvriedio citavi hrvatski narod. Rekao je, da je nasa historija bajka, i onda ga niste ukorili. (Zaj. Elnök csengd.) Puric Josip: Hereezi u Hrvatskoj imali su pravo imenovati banove, imali su pravo izdavati jjovelje, imali su sudbenu vlast ravnu kraljevsko sudbenoj vlasti. Oni su imali pravo kovati novac koji nosi naslov »moneta ducis pro Slavonia«. Ako ne vjerujete, da je taj novac kován samo za Hrvatsku, sto dokazuje njezinu nezavisnost od Ugarske, uozete poci u svoj lijepi muzej u Budimpesti i tamo ceté se o tom osvjedociti. I onda, kad su Hrvati doveli Karla Koberta Anjouvinca na priestolje Ugarske iz Hrvatske, ostao je odnosaj prema Ugarskoj isti. U Hrvatskoj vladaju banovi po kralju imenovani sa podpunom kraljevskom vlascu. U Hrvatskoj ban je zapovjednik vojske, a uz njega je imenovao kralj Ljudevit veleki i admirala hrvatske monarice, admiratus regnorum Dalmatiae et Croatiae kako se véli, a ne admirala ugarskog, jer magjartengera nije onda bilo, kako ga ni danas néma. Ova nezavisnost kraljevine Hrvatske, od kraljevine Ugarske dokumentira se izborom Cetinskim poslije strasne katastrofe na Mohackom polju godine 1526. Habsburgovac Ferdinánd salje posebno izaslanstvo u Ugarsku, a posebno izaslanstvo u Hrvatsku, u Oetinj grad, gdje ga biraju Hrvati za kralja posve nezavisno od kraljevino Ugarske.
