Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-173

173. országos ülés 1907 június 12-én, szerdán. 191 useliti nijedan tudjinac pa ni inadzar, Hrvatska je imala svoju vlastitu nojsku, "koja nije smjela - nikada ici izvan granice Hrvatske. Da je nasa zemlja bila podjarmljeiia, kako to zaliboze nalazim tiskano u öitankama vasih puckih skola isto ne odgovara istini, onda ne bi bilo doslo do ovakovog pakta, koji ne sklopise gospodar i sluga, nego dva ravnopravna, slobbdna naroda. Poslije su se Stjepan II., Gejza II., Stjepan III., Andrija II., Karlo Dracki, Karlo Boberto kao i neki clrugi ugarski kraljevi sve do Ferdinanda V. krunili za hrvatske kraljeve u kraljevini Hrvatskoj, pa sutom prigodom uvijek prisizali, da ce uz prava Ugarske jjostivati i braniti prava i slobostine kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalniacije. Sve do vremena habsburske diuastije nasi su banovi upravljali samostalno: kraljevinom Hrvatskom, oni su sazivali sabor. predsjedali saboru, sklapali — pazite dobro — sklapali s inostranim drzavama i vlastima ugovore bez pitanja i odobrenja Ugarske, a gospodo, ban je nas bio u Hrvatskoj ravan kralju a bio je i vrhovni vojskovodja hrvatske vojske. Da ovdje o podjarmljenom narodu, o jtodjarmljenoj zemlji ne moze biti govora, dokazuje i historicki uglavljena cinjenica, — najme zakljucak hrvatskog sabora na Cetinu od godine 1627., kojim je neodvisno od Ugarske, ne pitajuci nikog dozvolu, za hrvatskog kralja izabrao Ferdinanda L, i to ne do tada kralja ugarskog, nego jednostavnog nadvojvodu ausrtijskog i tada kralja ceskog. To dokazuje napokon i pragmaticka sankcija, koju su Hrvati u svom saboru godine 1712. samostalno primili, a koja je u TJgarskoj prihvacena tek 11 godina kasnije, to jest godine 1723. (Az elnöki széket Rakovszky István foglalja el.) Sve ovo dokazuje jasno, da ovdje o podjarmljenoj, o podloznoj hrvatskoj kraljevini govora biti ne moze. A nijedan podjarlmjeni narod — barem se za to nika nije culo — nije imao niti samo jedan postotak ovakovih prava i slobostina. Madzarska gosjiodo ! Hrvatski narod. koji se je svama zajednicki borio protiv Turaka i Tatara, narod, koji je zajedno s vasim

v sinovima proljevao svoju. krv kod Varne. Saje i Mohaca, j)a Sigeta Kisega i Varadina, nije zaslüzio da se ovako snjime postupa od strane vaze, nije zaslüzio sudbine, kakovu mu namjenuju vasi soveniste! (Elénk helyeslés a jobbközépen.) Faj narod nije zaslüzio, da se ovdje, gdje se tvaraju zakoni, tumace isti zaliboze uvjek na njegovu stetu! (Helyeslés a jobbközépen.) Cini mi se, da je ovdje njeke vasé jyuliticare uoj^ée i samim historickim cinjenicama teskó kajsacitirati. Posto gospodin zastupnik Barta tordi, da su. nase kraljevine bile uvijek »partes suhjectae«, i ne ce da se dade kapacitirati historijom, to dozvolite da se pozovem na rijeci . ... Elnök (csenget): Kérem, a képviselő ur, a mint értesülök, Barta Ödön képviselő urnak interpelláeziójával polemizál. Ez nem tartozik a tárgjdioz. Figyelmeztetem, hogy a tárgyhoz ragaszkodjék. (Helyeslés.) Magdic Pero: Dozvolite mi, da vasé govornike kapacitiram onda s mnjenjem, kője je izjavio Vas veíiki sin Kossuth Lajos. Ja drzim, da ceté njemu, kao svom najboljem sinu i autorítetu bar neke vrsti, priznati, da je govorio istinu i da je govorio iz njegovih usta madzarski patrióta, koji nije nista manji patrióta od jednoga Barte i Nagya. Madzarski historicar Irányi izdao je godine 1859 jedno djelo, u kom citira rijeci Kossutha Lajosa, kője je kazao godine 1851, kad je bio u Maloj Aziji. Slusajte dobro, kako je vas veliki sin prije pedeset i pet godina napredno mislio, a kako mislite vi danas! Kossuth Lajos véli (olvassa)' »Hrvatska i Slavonija,to jespridruzene zemlje bile su uvijek povjesnicki razlicite zemlje, kako u pogledu narodnosti. tako i glede zemljit sta. Ove ne bijahu nikada djelovi, vec pridruzene (társai) k Ugarskoj... Ja nalazim za pravo, da se one ustroje same po svojoj volji sto se tice njihovi opcina zupanija i zakonodavstva; da se imenuju same svoga bana, da se upravljaju j>o svojoj volji, da bndu tako neodvisne od uprave i zakonodavstva Ugarske, kao sto su u tom obziru neodvisne sve suverene drzave americkoga saveza; da bude izmedju njih i Ugarske samo íederalni saveo i da se zakonodavstvo zajednicko vrhovno upraviteljstvo stegne, sto se njih tice, na poslove, koji se ticu njih, kao i Ugarske. Sto se mene tice — véli Lajos Kossuth — ja pod zajednickirni poslovi ne razumijem druge vec obranu zemljista na koj>nu i moru, obnosaj sa inostranim vlastima, mitnice, uj^rava trgovine i jjuteve zajednickoga provoza prama moru. Drzim, da ce se nasa braca Hrvati zadovoljiti rado s ovim predlogom, jer on obezhjedjuje i podpuno zajamcuje njihov poloiíaj kao naroda i njihpvu samostalnost i on steze svezu, koja li jih sdrázila snama na jedan federalni odnosaj.« (Helyeslés és taps a jobbközépen.) Evo, ovo su rijeci vasega velikog sina, koji je nasu historiju, nasa pravna i posebni polozaj ter vaznost kraljevine Hrvatske sasvim drugacije shvacao, nego li vi to shvacate danas. Poslusate li rijeci Kossutha Lajosa, vi ceté ojacati vasé hrvatske saveznike, a ojacavsi njih, ojacat ceté i sebe, jer ceté u njima, dok im budete postovali njihova prava i slobostine, náci uvijek iskrene prijatelje i drugove, na kojc ceté moci u vasoj nevolji racunati. Gospodo, politika se mjenja tako reci preko nőci i nemojte misliti, da ste danas i vi sigurni, da i za vas ne mogu doci sudbonosni casovi, kad ceté moci opet racunati na pomoc hrvatske brace, ako budete znali i vi tu hrvatsku bracu cijeniti i njihova prava postivati.