Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-171

171. országos ülés 1907 június 10-én, hétfőn. 133 zadovoljiti, i tjeraju dalje svoj posao sad ovdje sad ondje i uznemiruju duhove. Ja mislim, da gospodin ministar Kossuth vrlo optimisticno shvaca ovu stvar, kad trazi drugdje krivnju, a ne u samoj zakonskoj osnovi. Gospodo, radnici ne dobivaju nista •— ja nemam ovdje osnove, kojom su odredjene place einovnika i drugih namjestenika — ali znadem, da u toj osnovi imade mnogo povisenja kod visokih i najvisih, oni dobivaju i po pet tisuca kruna óvom osnovom, docim kod onih nizih, koji kod zeljeznice ne obavljaju volo vaznih poslova, kod njih se islo tako daleko, da su im i snizivali place. Tu je dakle razlog uzbudjenosti, tu iniadete traziti razlog nezadovoljstva s óvom osnovom kod onih nizih ljudi, koji ne vide u njoj nikakove poboljsice, dapace im kod nekih sluzba oduzimljete i od same place. Ja moram reci, da sam se vrlo zaeudio svemu tomu i kad sam sve to vidio, onda je polagano nestalo moga cudjenja, kako je stvoren §. 2., §. 4, §. 6, razumio sam, za sto je drzavni tajnik toliko nastojao, da mi ne dobijemo ove zakonske osnove, za sto nam je govorio: Bojimo se tóga i tóga (Nevetés a horvátok részéről.) razumi jem, zasto drzavni tajnik nije dopustio, da mi dobijemo osnovu u dnset sati, nego tek u cetvrt na dvanaest, kad je vec bila podijeljena svim novinarima u Pesti! Bojao se je drzavni tajnik, da cerno mi zastupnici povrijediti drzavnu tajnu, dok su je novinari vec stampom raznesli po svem svijetu. Taj postupak je mene nauöio, da seu ovoj zakonskoj osnovi ne trebam nicemu cuditi — ni §. 2. ni §. 4, ni §. 6, ni 33, ni 50! Postupak sa zakonskom osnovom samom — ja ne znam, ali mislim, da hrvatski ministar ne ce kod tóga imati mnogo udjela — ali postupak sa strane drzavnog tajnika Szterenya kod iznasanja te osnove bio je onakav, kakav, drzim, ne bi smig biti, Za to je predlog moga druga gosp. zastupnika Grge Tuskana, koji je stavio u odboru, kad je razpravljao ovu zakonsku osnovu, bio potpuno opravdan u zahtjevu, da se citava osnova povrati natrag neka se preradi i neka se donese jedna liberalna, a ne ovako reakcionarna osnova. On je bazirao svoj zahtjev na temeljnom drzavnom zakonu, na zak. cl. I. odnosno XXX: 1868. koji je jednako obvezatan za Ugarsku kao i za Hrvatsku i zahtijevao, da se vrati, jer se u njoj ne respektirajo ustanove ovoga temeljnog drzavnog zakona. Ja se danas pridruzuj'em ovoma predlogu, ali s razloga kője sam naveo, ne mogu kao covjek, koji pripada stranci naprednoj, ni glasovati za ovu zakonsku osnovu, jer se ne bih smio niti pokazati u Hrvatskoj, da glasujem za osnovu, kakva je ova. Lorkovic Iván: Tako je! Jako dobro! Surmin Gjuro: Uzmi te, da ove ustanove, kője sam ja letimicno naveo, diraju nesumljivo u prava covjecja, dadiraju u prava madzarskih drzavljana, dadiraju u prava hrvatskih drzavljana, a diraju i u prava, koja su samim zakonom vec do sada garantovana. Ja moram da spomenem jos neke paragrafe, jer su vrlo karakteristicni; nisam ih htio citirati radi onih ekscepcionalnih prilika uz prijasnje paragrafe, ali radi informacije i radi razumijevanja tendencije »Indokolása« spomenut cu ipák neke ustanove. Paragraf petnaesti glasi u svojoj drugoj aliniji ovako (olvassa) : »I\

T

amjestenik se moze u interesu sluzbe ma kada premjestíti.« la sam vec imao razloga da se obaz rem na ovaj paragraf stoga, sto ono odredjenje o potvrdi i nepotvrdi drustva i o prestajanju drustva óvom ustanovom ovoga paragrafa moze jiostati posve iluzorno, ali hocu da spomenem s obzirom na Hrvatsku, sto moze kod tóga nastati. Gospodo! Gospodin ministar Kossuth iznio nam je ovdje — ja sam mu za to vrlo zahvalan — da u Hrvatskoj imade u svem po prilici 7800 namjestenika. Gos]x>do, od tih 7800 namjestenika, kaze on, imade 1962 Madzara, kője govore hrvatski, a imade svih skupa zeljeznizkih namjestenika u Hrvatskoj 5400, koji uopce govore hrvatski. Ako uzmete 5400 namjestenika od 7800, koji govore hrvatski, rastuacite mi onda, tko su onda one 2400, koji ne govore hrvatski? Odgovara li ta zakonska osnova zakonskim zahtjevima ili ne? Gospodo! S obzirom na j>ravo osnivanja drustva, s obzirom na ustanove ovoga paragrafa 15. sto sam ga malo prije procitao, uzmite vi, koga ce stizati eventualno mnogo osjetljive kazni, ako se ogri jesi o ove ustanove? Ako Madzar bude premjesten u Madzarsku, to je za nj prilicno sve jedno, razlika moze biti samo u tom, da lije u velikom ili u malom gradu, ali ostaje u svojoj domovini. Ako pak bude Hrvat premjesten u Madzarsku, sta onda? On ce dopustite, imati ne kao Hrvat nego kao covjek pravo, da svoju djecu uzgaja u svorn materinskom jeziku. Ja drzim, da u óvom saboru néma nikoga, koji bi mogao reci, da jedan covjek néma tóga prava. Ali ako bude bacen daleko u Madzarsku radi ma kakove stvarce, koja se lakó moze náci po óvom zakonu, onda ste time utukli jednoga covjeka, covjeka kao covjeka, kao socijalno bice. á_ je li pravo, da zbog ovakova zakona uopce u jednoj ustavno uredjenoj drzavi, u jednoj drzavi, koja hoce da joj se garantuju sva ustavna prava, ovako stradava jedan covjek? Je li i potrebno, da se to ucini ? Gosp. ministar je govori o namjestenicima u Hrvatskoj, govorio je, da i u zeljeznickoj sluzbi imade Hrvata — o tom néma sumnje — samo ne znam, koliko ih imaele, Gospodi ministar nije tóga spomenuo, ali recimo, da ih